Šufflay, Zlata
Šufflay, Zlata (rođ. kao Aurelija Štefanija pl. Šufflay), istraživačica i dizajnerica čipki (Donje Jesenje, 15. VIII. 1873 – Zagreb, 24. VI. 1956). Potječe iz samoborske plemićke obitelji Šufflay de Otruševec; sestra → Milana Šufflaya, povjesničara. Pohađala je uršulinsku djevojačku osnovnu školu u Varaždinu, potom žensku učiteljsku školu sestara milosrdnica u Zagrebu, stekavši praktično i teorijsko znanje u različitim vrstama ručnoga rada. Kao učiteljica, godinu dana radila je u Zagorskim Selima. God. 1894–97. vodila je čipkarski tečaj u Lepoglavi, a 1897–1913. u Varaždinskim Toplicama. Od 1913. do umirovljenja 1925. radila je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu kao asistentica za tekstilni rad. Prva je žena zaposlena u muzejskoj ustanovi. Njezin znanstvenoistraživački rad obuhvaćao je klasifikaciju i katalogiziranje čipke (autorica je Kataloga čipaka i čipkarskih radnji, u rukopisu), terenska istraživanja u Lepoglavi te prikupljanje podataka i predmeta vezanih uz čipkarstvo i tradicijsku kulturu lepoglavskoga kraja. Radila je na oživljavanju čipkarstva kao grane kućne industrije radi postizanja većega socijalnog standarda. Autorica je niza nacrta za čipke po motivima seljačkoga tekstila, nacrta nadahnutih staroslavenskom mitologijom, hrvatskim, srpskim, makedonskim i albanskim tekstilom. Također, priredila je devet mapa s nacrtima i izrađenim prototipima čipki, od kojih je u dvjema skupila lepoglavske čipke s kraja XIX. i početka XX. st. U vlastitoj nakladi objavila je dvojezičnu knjigu Hrvatska narodna čipka u domu i na oltaru – La dentelle nationale Croate en famille et á l’autel (1918) .
God. 1925. sudjelovala je na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu s čipkom Lepeza, koja je nagrađena srebrnom medaljom. Sudjelovala je i na izložbi Djelo 1927. u Umjetničkome paviljonu u Zagrebu te surađivala na pripremi nacrta za čipke s Državnim osrednjim zavodom za žensko domačo obrt u Ljubljani.
O povijesti lepoglavskoga čipkarstva, o crkvenoj čipki, čipkarskim tehnikama i čipkarstvu pisala je u novinama Jutarnji list i Nedjelja. Raznovrsnu prozu, uglavnom mistične i religijske tematike, objavljivala je 1923–42. u Euharistijskome glasniku, Glasniku Srca Isusova, Kalendaru Srca Isusova i Marijina, Glasniku sv. Franje, Nedelji, Svetištu sv. Antuna i Glasniku Majke Božje Vinagorske, pod različitim pseudonimima (Ahmes-Re, Deogracija, Anima nostra, Iluminata i Sakrificija). Pod pseudonimom Ahmes-Re 1918. u Beču objavila je knjigu Iz ciklusa Život i umiranje.
LIT.: B. Filipan, Zlata pl. Šufflay, Varaždin–Varaždinske Toplice 2022.
T. Petrović Leš