Tahi (Tahy)

Tahi (Tahy), ugarska plemićka obitelj s posjedima u Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji od XV. do XVII. st. te u ugarskim županijama Pilis, Pest, Bihar i Somogy. Zahvaljujući prihodima s posjeda u Ugarskoj i Hrvatskoj, ženidbenim vezama s uglednim ugarskim i hrvatskim velikaškim obiteljima (Berislavić, Zrinski, Erdődy, Konjski, Dessewffy Cernički, Auersperg, Oršić, Janković) te obnašanjem različitih visokih vojnih i upravnih službi, obitelj se krajem srednjega i početkom novoga vijeka uzdignula među najistaknutije velikaške obitelji Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva i Habsburške Monarhije.

Prvi poznati članovi obitelji bili su braća Stjepan (spominje se 1437–73), notar u kraljevskoj kancelariji u Budimu, i Petar Botos (spominje se 1437–74), koji su u nepoznato doba od svojega skrbnika Franje Pekrija za usluge dobili selo Tah u Piliskoj županiji, a od kralja Sigismunda Luksemburgovca 1437. posjed Hosszúság, po kojem je Petar nosio plemićki pridjevak. Kada su Petrovi sinovi Elias (spominje se 1474–80) i Stjepan (spominje se 1474–1518) obiteljsko sjedište premjestili u selo Tah, u dokumentima se navode pod prezimenom Botos od Tahija i poslije samo Tahi. Petrov brat Stjepan u nepoznato se doba oženio sestrom vranskoga priora Bartolomeja Berislavića, s kojom je imao sinove Bernarda (spominje se 1480) i Ivana (spominje se 1505–31).

Ivan je bio prvi član obitelji koji se trajno nastanio u srednjovjekovnoj Slavoniji na posjedu Gorbonok (danas Kloštar Podravski nedaleko od Đurđevca), koji je dobio od svojega ujaka Bartolomeja Berislavića. Uz njega, držao je u Križevačkoj županiji još i posjede Hrwssowcz kraj Stupčanice, Belosowcz kraj Gorbonoka te Drawamelleke, a spominje se i kao gospodar utvrda Pakrac i Velika u Slavoniji. Od 1509. do 1512. upravljao je u ujakovo ime utvrdama vranskoga priorata. God. 1519. spominje se kao skupljač poreza u Slavoniji. S Petrom Keglevićem obnašao je dužnost jajačkoga bana (1521–22), a s Franjom Batthyányem službu hrvatsko-slavonskoga bana (1524–26). Za prijestolnoga rata između Ferdinanda I. Habsburgovca i Ivana Zapolje isprva se borio na Ferdinandovoj strani, a potom je zajedno s drugim Zapoljinim pristašama napadao utvrde Ferdinandovih pristaša. Ivan se oženio Magdalenom, kćerju Jurja od Stražemana u Požeškoj županiji, s kojom je imao sinove Jurja (spominje se 1522), Stjepana (? – oko 1561) i → Franju (1526–1573). Od Franje potječe hrvatska (slavonska) grana obitelji, koja je od 1564. imala sjedište u Susedgradu. Bio je oženjen Jelenom Zrinski, sestrom Nikole IV. Zrinskoga Sigetskoga, s kojom je imao sinove Stjepana (spominje se 1582–96), koji je 1586. razriješen dužnosti krajiškoga kapetana, Mihovila (spominje se 1582–88), Ivana (spominje se 1582–88) i Gabrijela (spominje se 1582) te kćeri Margaretu, udanu Erdődy (umrla prije 1556), Evu te još dvije kćeri, danas nepoznatih imena, udane u obitelji Auersperg i Jakšić. Kao posljednji članovi obitelji u Hrvatskoj spominju se 1598. Franjini unuci Juraj, vlasnik posjeda Podgorje, i Margareta, udovica Kristofora Oršića te suvlasnica utvrde i posjeda Slavetić kraj Jastrebarskoga. Od Ivanova sina i Franjina brata Stjepana, supruga Doroteje Dessewffy Cerničke, potječe mađarska grana obitelji, koja se tijekom XVII. i XVIII. st. razgranala u niz ogranaka. Pripadnici mađarske grane obitelji održali su se na velikim obiteljskim posjedima u Mađarskoj sve do XX. st.

LIT.: R. Lopašić, Spomenici Hrvatske krajine, 1, Zagreb 1884. • J. Adamček iI. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980.

K. Regan