Tri kralja

Tri kralja, pučki naziv za blagdan Bogojavljenja (objava Kristova božanstva, 6. I), svetkovinu kojom završava božićni ciklus ( Božić). U prošlosti su se uoči blagdana u crkvi blagoslivljali voda i sol. Voda se u drvenim brentama nosila kući, njome su se škropila polja, njive, vinogradi i gospodarske zgrade jer se vjerovalo da čuva od zla vremena i uroka. U Zagorju, kao i drugdje u sjevernoj Hrvatskoj, uoči blagdana bio je uobičajen ophod Trikraljskih zvezdara, skupine od pet do šest muškaraca ili dječaka koji su obilazili selo, želeći domaćinima, koji su ih nudili okrjepom, svako dobro u nastupajućim blagdanima te skupljajući darove u hrani i novcu. Trojica iz skupine predstavljali su Sveta tri kralja (Gašpara, Melkiora i Baltazara) i nosili u rukama zvezdu s pet krakova, koju su počinjali izrađivati početkom adventa, a prikazivala je mjesto i događaje oko Isusova rođenja. Osnovni element za izradbu zvijezde bio je obod od sita većega ili manjega promjera, oblijepljen šarenim papirom i drugim ukrasima. Položaj inscenacijskoga prikaza Betlehema, štalica i u pozadini pastoralni motivi, ukrašeni svijećama ili lampašima, bio je smješten na samome donjem rubu obruča sita (starija varijanta) ili pak uvučen u unutrašnjost obruča (najčešće između dvaju ratova). Tijekom ophoda zvezdari su pjevali pjesme o trima kraljevima (Stan’te pastiri, Veseljujte se kristjani, Falen bodi Jezus) pa su ih u pojedinim selima nazivali i pevcima ili popevačima. Ophodi zvezdara zamrli su nakon Drugoga svjetskog rata, bili su i policijski zabranjivani, a sudionici kažnjavani. U novije doba običaj je obnovljen na poticaj Dragutina Špiljara u selima Donji i Gornji Škrnik kraj Kumrovca.

J. Barlek