Trnski, Ivan
Trnski, Ivan, književnik i prevoditelj (Stara Rača kraj Bjelovara, 1. V. 1819 – Zagreb, 30. VI. 1910). Pučku školu pohađao je u Rači, a nakon smrti roditelja dospio je u Nadbiskupsko sirotište u Zagrebu. Pohađao je gimnaziju na Gornjemu gradu, a nakon njezina završetka 1837, uzdržavao se kao kućni učitelj plemićke djece. Od 1838. do 1841, zahvaljujući stipendiji Vojne krajine, studirao je u Grazu, pripremajući se za poziv krajiškoga upravnog časnika. Službovao je u mnogim krajiškim mjestima (Petrinja, Glina, Vrginmost, Srijemska Mitrovica, Karlovac, Bjelovar), napredujući do čina pukovnika. Bio je i saborski zastupnik Slunjske pukovnije te prvi veliki župan Bjelovarske županije. Od 1872. živio je i radio u Zagrebu. Otkada se još kao gimnazijalac 1835. javio u Gajevoj Danici, okušao se u mnogim književnim vrstama, no ponajviše je pisao lirske i epske pjesme te pripovijetke i putopise. Ostavio je niz prijevoda klasika europske književnosti (Shakespeare, Byron, Schiller, Goethe, Puškin). Iako dobar poznavatelj hrvatske metrike temeljene na naglasku (studija O hrvatskom stihotvorstvu iz 1874. donijela mu je titulu počasnoga akademika), nije ostvario znatniji umjetnički doseg. Uspjelije su mu pjesme u trima zbirkama naslova Kriesnice (1, 1863; 2, 1865; 3, 1882), gdje prevladavaju romantičarski intonirane ljubavne pjesme, ali i prigodnice i religijske pjesme Jezerkinje (1896). Mnogi su pjesnički tekstovi iz pučki intonirane zbirke Popievke i milostnice mu mladjenke (1881) uglazbljeni, a neki se izvode i danas. Jedan je od osnivača Vienca (1868) i Društva hrvatskih književnika (1900), kojemu je 1901. bio prvi predsjednik, a iste godine bio je i predsjednik Matice hrvatske. Knjižicu pjesama Slava Krapine (1905) ovaj je »posljednji ilirac« napisao u spomen na svoj boravak u → Kneippovu lječilištu (Krapinske mrzlice) u ljeto 1904. Zbirka sadržava četiri prigodne pjesme različite dužine i građe: Slava Krapine, Ćiril i Metod u Krapini, Ročište ponad Dolcem i Obnovljen stari grad krapinski. Krapina mu se iste godine odužila postavljanjem spomen-ploče na stijeni kraj lječilišta (u novije doba skinuta), kao i ulicom nazvanom Šetalište Ivana Trnskoga.
LIT.: J. Živković (J. Rastuški), Posljednji ilirac o Krapini, Zagorski kolendar, 1966.
I. Cesarec