vodiči

vodiči, priručnici sa zemljopisnim, povijesnim i kulturološkim podatcima o nekoj zemlji, pokrajini ili naselju, namijenjeni ponajprije putnicima i turistima. Sadržaj vodiča može biti općenit ili usko vezan uz pojedine motive putovanja, primjerice religijske (prošteništa), zdravstvene (lječilišta, toplice) ili u posljednje vrijeme rekreativne (biciklističke i pješačke staze, vinske ceste).

Davnim pretečama zagorskih vodiča u najširem smislu mogu se smatrati Kinč osebujni P. Berke iz 1775, kao svojevrsni priručnik za hodočasnike, ili pak Lalanguevo djelo o termalnim vodama iz 1779. Više sličnosti sa suvremenim vodičima imaju prva djela o zagorskim toplicama. O Stubičkim toplicama pisali su na njemačkome J. Šitić (1814) i Franz Baumbach (1820). Prvi opis Varaždinskih toplica dali su na njemačkome Michael Kunić (1828), a na hrvatskome Adolfo Veber Tkalčević (1876) i Andrija Longhino (1903). Krapinske pak toplice opisivali su V. L. Tanzer (1861), D. Bancalari (1868), Anton Rak (1876) i J. Weingerl (1889).

Kao vodiči mogu poslužiti i → monografije Zagorja, primjerice znamenita Szabova monografija iz 1939, ili pak više izdanja monografije zagorskih dvoraca i perivoja M. Obada Šćitarocija s kraja 1980-ih i iz 1990-ih. Ipak, prvi vodič u suvremenome smislu tiskan je tek neposredno nakon Drugoga svjetskog rata: u nakladi Prosvjetnoga društva hrvatskih Zagoraca »Matija Gubec« u Zagrebu 1946. objavljen je Vodič kroz Hrvatsko zagorje. Razvitak turizma u Zagorju nakon Drugoga svjetskog rata uvjetovao je potrebu za novim, aktualnim priručnicima pa je 1955. u Krapini u nakladi Glasa Hrvatskoga zagorja objavljen Hrvatsko zagorje: turističko-privredni vodič (autor Đuro Plemenčić), a 1966. u izdanju Grafičkoga zavoda Hrvatske i vodič Hrvatsko zagorje (tekst Ivan Raos, fotografije Milan Pavić) na hrvatskome, engleskome, ruskome, njemačkome i francuskome jeziku. Planinarske vodiče objavili su Željko Poljak (1960) te Zlatko Smerke i Tomislav Đurić (1976). Svi spomenuti vodiči cjelovito obrađuju Hrvatsko zagorje. Za razliku od njih, noviji vodiči, objavljeni nakon osamostaljenja Hrvatske i ustroja županija, obrađuju područje Krapinsko-zagorske županije. Franjo Ljubej autor je djela Zagorski putokazi: vodič kroz ponudu i brege Hrvatskog zagorja, objavljenoga u Krapinskim Toplicama 2005, dok su Vlatka Filipčić Maligec i Zvonimir Kurečić autori teksta, a Željko Krčadinac autor fotografija, u vodiču naslovljenome Hrvatsko zagorje, objavljenome 2008. u Turističkoj nakladi. Niz vodiča i prospekata objavljen je pod sloganom Bajka na dlanu, a nastali su u suradnji Županije i Turističke zajednice Krapinsko-zagorske županije (Zagorje – Bajka na dlanu, 2011). Uglavnom su to vodiči za pojedine vrste turizma: Zagorje: agroturizam (tekst: Renata Ivanović, 2010), Zagorje: hodočasnički turizam (tekst: M. Ivanjek i G. Horjan, 2010), Zagorje: gastroturizam (tekst: Slavko Večerić, Petar Čavlović i Ante Perković, 2011) ili Marijanski hodočasnički put: hodočasnički vodič (tekst M. Ivanjek, 2011), objavljen u suradnji sa Slovenijom. Među vodiče valja ubrojiti i sve prisutnije internetske stranice i elektroničku građu: Hrvatsko zagorje: interaktivni CD-ROM (tekstovi Željko Slunjski i Žarko Piljak; fotografije Danijela Kraščić i Ž. Piljak, 2006).

M. Ivanjek