Vrbovečka županija

Vrbovečka županija, srednjovjekovna upravno-teritorijalna jedinica Slavonije XII–XIV. st. Obuhvaćala je sjeverozapadne dijelove današnjega Hrvatskog zagorja, odnosno prostor koji je sa zapadne i sjeverne strane omeđivala rijeka Sutla, s istočne strane rječica Krapinčica, a s južne strane nisko pobrđe u porječju rijeke Sutle. Dok se sa sjeverne i zapadne strane naslanjala na Štajersku, s istočne strane graničila je isprva sa Zagrebačkom županijom, a potom s veleposjedom roda Aka. Njezino utvrđeno sjedište nalazilo se u utvrdi Vrbovec, kraj današnjega Klenovca Humskoga, koja se u dokumentima prvi put javlja 1267. u naslovu vrbovečkoga župana Barleusa. Zbog pograničnoga smještaja na važnome dijelu granice Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva prema Svetome Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti, hrvatsko-ugarski vladari iz dinastije Arpadović ubrajali su je u krajinu (confinium) prema Njemačkoj (Teutoniji). Vrbovečka županija nalazila se u sklopu desetinskoga kotara Zagorje, na kojem je crkvenu desetinu ubirao Zagrebački kaptol, dok je u crkvenome smislu pripadala Vrbovečkomu arhiđakonatu Zagrebačke biskupije. S obzirom na izrazitu obrambenu namjenu ove županije, u njoj tijekom stoljeća nije došlo do stvaranja velikaških veleposjeda i manjih plemićkih posjeda kao u susjednoj Zagorskoj i Zagrebačkoj županiji sve do posljednje četvtine XIII. st., kada su je zajedno sa susjednom Zagorskom županijom osvojili moćni → Gisingovci i priključili svojoj državi na području jugozapadne Ugarske i zapadnih dijelova savsko-dravskoga međurječja, što uključuje i sjeverozapadne te središnje dijelove Hrvatskoga zagorja. Nakon što su se 1337. Gisingovci ponovno pobunili protiv hrvatsko-ugarskoga kralja Karla I. Roberta, na njih je poslana vojska predvođena banom cijele Slavonije Mikcem Mihaljevićem, koji je najkasnije do 1339. završio njihovo vojno slamanje te ponovno uspostavio Vrbovečku županiju. Pod vlašću slavonskih banova bila je do 1397, kada ju je hrvatsko-ugarski kralj i kasniji rimsko-njemački car Sigismund Luksemburgovac darovao grofu Hermanu II. Celjskomu. Dvije godine poslije Vrbovečka županija ušla je u sastav Zagorske grofovije, nove upravno-teritorijalne jedinice Slavonije pod vlašću obitelji Celjski. Najkasnije za vladavine Celjskih nekadašnji je županijski teritorij podijeljen na dva dijela. Na južnoj polovici formiralo se cesargradsko, a na sjevernoj polovici vrbovečko vlastelinstvo i potkraj XV. st. istoimeni plemićki posjed. Na mjestu vrbovečkoga vlastelinstva oblikovalo se velikotaborsko vlastelinstvo kada se nakon propasti Vrbovca sjedište vlastelinstva premjestilo u Veliki Tabor.

LIT.: J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980. • N. Klaić, Zadnji knezi Celjski v deželah Sv. Krone, Celje 1991. • B. Grgin, Županije u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, u: Hrvatske županije kroz stoljeća, Zagreb 1996. • D. Karbić, Povijesni podaci o burgu Vrbovcu (1267.–1524.), u: T. Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome: deset sezona arheoloških istraživanja, Gornja Stubica–Zagreb 2010.

K. Regan