Vrbovečki arhiđakonat

Vrbovečki arhiđakonat (latinski archidiaconatus Urbocz), jedan od 14 srednjovjekovnih arhiđakonata Zagrebačke biskupije, zapisanih u Statutima Zagrebačkoga kaptola (1334). Dobio je ime po srednjovjekovnoj gradini Vrbovec ili Urbocz, koja se danas nalazi u Klenovcu Humskome u općini Hum na Sutli. Nakon uvođenja nove crkvene uprave u Zagrebačkoj biskupiji polovicom XVIII. st., stvorili su se uvjeti da se pojedini arhiđakonati podijele na nekoliko mjesnih dekanata (crkvenih kotareva). Vrbovečki arhiđakonat, koji je bio vrlo malen, dugo je bio sastavljen samo od jednoga dekanata. Stoga je arhiđakonov namjesnik (podarhiđakon) bio mjerodavan za cijeli arhiđakonat gotovo do polovice XIX. st. Zagrebački kalendar za godinu 1767, među ostalima, navodi Vrbovečki arhiđakonat i unutar njega samo pet župa: Mali Tabor (Taborsko), Tuhelj, Rozga, Jezero (poslije Veliko Trgovišće) i Zagorska Sela. Podarhiđakon je bio taborski župnik Juraj Konjarić. Budući da je Vrbovečki arhiđakonat po opsegu i broju župa bio malen, biskup M. Vrhovac ga je na početku svojega biskupovanja ukinuo i objedinio sa Zagorskim arhiđakonatom. Unutar Vrbovečkoga dekanata nalazilo se 12 župa: Sveti Križ Začretje, Komor (Bedekovčina), Zabok, Jezero, Rozga, Tuhelj, Zagorska Sela, Desinić, Mali Tabor, Kostel, Pregrada i Krapinske Toplice. Podarhiđakon je bio Kristofor Horvat, župnik Svetoga Križa Začretja. Taj Vrhovčev objedinjeni arhiđakonat trajao je samo nekoliko godina, jer se nakon osnivanja novih župa 1789. i 1790. njihov broj u povijesnome Vrbovečkom arhiđakonatu povećao, pa se on u Zagrebačkome kalendaru za 1794. ponovno spominje, s devet župa: Mali Tabor (Taborsko), Rozga, Tuhelj, Jezero, Zagorska Sela te nove župe Kraljevec na Sutli (osnovana 1790), Hum (tj. Velika Erpenja, osnovana 1790), Krajska Ves (osnovana 1789, poslije Luka) i Klanjec (osnovana 1789). Podarhiđakon je bio Franjo Zemerer, župnik Maloga Tabora. U Zagrebačkome kalendaru za 1799. zabilježeno je da Vrbovečki arhiđakonat ima svoju nižu upravnu jedinicu, Jezerski dekanat, a to je i jedini dekanat od kojega se arhiđakonat sastoji. U Arhiđakonatu, odnosno Jezerskome dekanatu nema više devet nego samo osam župa: Jezero, Mali Tabor, Zagorska Sela, Tuhelj, Rozga, Klanjec, Kraljevec na Sutli i (Velika) Erpenja. Nedostaje Krajska Ves, vjerojatno zbog tiskarske pogreške. Podarhiđakon je bio Ivan Šubar, župnik Jezera, što je razlog da se po župi nazvao i crkveni kotar. Već 1800. broj župa povećao se za jednu župu – Prišlin, što je vidljivo u Zagrebačkome kalendaru za 1802. Zagrebački kalendar za 1820. donosi dvije novosti. Sve su župe popisane unutar Taborskoga dekanata, jedinoga unutar Arhiđakonata. Prvi se put pojavljuje župa Sutlanska Poljana, premda je osnovana već 1789. U prethodnim kalendarima nije zabilježena vjerojatno zato što nije zaživjela odmah nakon osnivanja. God. 1820. u Taborskome dekanatu Vrbovečkoga arhiđakonata nalazilo se 11 župa: Zagorska Sela, Jezero, Mali Tabor, Sutlanska Poljana, Tuhelj, Prišlin, Rozga, Kraljevec na Sutli, Velika Erpenja, Krajska Ves i Klanjec. Vrbovečki arhiđakonat prvi je put podijeljen na dva kotara u Zagrebačkome kalendaru za 1839. Tuheljski dekanat ima tada sedam župa: Jezero, Klanjec, Krajska Ves, Kraljevec na Sutli, Velika Erpenja, Rozga i Tuhelj, a Taborski dekanat šest župa: Desinić, Mali Tabor (Taborsko), Sutlanska Poljana, Prišlin, Zagorska Sela i Vinagora. Taborskomu su dekanatu priključene župe Desinić i Vinagora, koje su dotada bile u sastavu Krapinskoga dekanata Zagorskoga arhiđakonata. Stanje je ostalo nepromijenjeno do 1880, s time da je sjedište župe Krajska Ves premješteno u Luku (1864), a sjedište župe Jezero u Veliko Trgovišće (1876), pa otada nose nova imena. Daljnja promjena zabilježena je u Shematizmu za 1882. Tuheljski dekanat ima tada osam župa: Velika Erpenja, Klanjec, Kraljevec na Sutli, Luka, Rozga, Zagorska Sela, Veliko Trgovišće i Tuhelj. Broj je povećan jer su Zagorska Sela iz Taborskoga dekanata priključena u Tuheljski dekanat. Taborski dekanat ima pak sedam župa, jednu više nego dotada, unatoč izuzimanju župe Zagorska Sela, jer su uključene župe Kostel i Pregrada, koje su dotad bile u Krapinskome dekanatu Zagorskoga arhiđakonata. Na prvoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije, održanoj 1925, crkveni kotarevi ili dekanati u cijeloj su nadbiskupiji obnovljeni, pa tako djelomično i u Vrbovečkome arhiđakonatu. Župe Luka i Veliko Trgovišće izuzete su iz Tuheljskoga dekanata i pripojene Krapinskomu dekanatu Zagorskoga arhiđakonata. Stoga se Tuheljski kotar ili dekanat otad sastoji od samo šest župa: Velika Erpenja, Klanjec, Kraljevec na Sutli, Rozga, Zagorska Sela i Tuhelj. Taborski kotar ili dekanat ostao je sa sedam župa. Budući da je 1955. osnovana mjesna podružnica Marinci, koja će s vremenom prerasti u samostalnu župu, Taborski dekanat porastao je za jednu župu, pa u Shematizmu iz 1966. ima osam župa: Desinić, Kostel, Marinci, Pregrada, Prišlin, Sutlanska Poljana, Taborsko i Vinagora. Tuheljski se dekanat i dalje sastoji od šest župa, koje su utvrđene na sinodi 1925. Ono što nije uspjelo biskupu M. Vrhovcu potkraj XVIII. st., uspjelo je nadbiskupu Franji Kuhariću potkraj XX. st.: trajno pripojiti Vrbovečki arhiđakonat Zagorskomu arhiđakonatu. Naime, Vrbovečki arhiđakonat imao je u drugoj polovici XX. st. samo 14 župa, podijeljenih u dva dekanata. Najveći broj župa nije prelazio brojku 15. Stoga je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 1981. ukinuo Vrbovečki arhiđakonat, pripojivši njegova dva dekanata (Taborski i Tuheljski) Zagorskomu arhiđakonatu, koji se dotada sastojao od triju dekanata (Bednjanski, Belečki i Krapinski). Ubrzo je taj novi arhiđakonat dobio dvojni naziv, Zagorsko-vrbovečki, i imao ukupno pet dekanata: Bednjanski s osam župa, Belečki s osam, Krapinski s deset, Taborski s osam i Tuheljski dekanat sa šest župa. God. 1994. osnovana je župa Zlatar Bistrica, pa je Belečki dekanat s osam porastao na devet župa. Takvo stanje zabilježeno je i u posljednjem shematizmu velike i još nepodijeljene Zagrebačke nadbiskupije, onome iz 1996. U tome shematizmu Zagorsko-vrbovečki arhiđakonat naveden je na trećem mjestu u nizu od 13 arhiđakonata Zagrebačke nadbiskupije. Zbroj svih župa Zagorsko-vrbovečkoga arhiđakonata 1996. iznosio je 41. To je stanje koje je dočekalo osnivanje dviju novih biskupija, Požeške i Varaždinske, odcjepljenjem od matične Zagrebačke nadbiskupije 1997. Tada je cijeli Bednjanski dekanat sa svojih osam župa izdvojen iz svojega Zagorsko-vrbovečkog arhiđakonata i postao je sastavnim dijelom novoosnovane Varaždinske biskupije. U Zagorsko-vrbovečkome arhiđakonatu ostala su četiri dekanata: Belečki, Krapinski, Taborski i Tuheljski. Budući da se Zagrebačka nadbiskupija 1997. našla u novim granicama, bilo je potrebno preustrojiti njezine upravne jedinice. Stoga je odredbom Nadbiskupskoga duhovnog stola 2001. oblikovano sedam arhiđakonata, umjesto prijašnjih trinaest. Među njima bio je i Zagorski arhiđakonat s pet dekanata (Krapinski, Stubički, Tuheljsko-pregradski, Zaprešićki i Zlatarsko-belečki). Nakon kratkotrajne uporabe dvojnoga naziva, Zagorsko-vrbovečkoga (od 1981. do 2001), njegov je drugi dio time otpao. Srednjovjekovna gradina Vrbovec dugi je niz stoljeća čuvala svoje ime u Vrbovečkome arhiđakonatu, a 2001. taj je spomen ostao dio povijesti. Većina župa nekadašnjega Vrbovečkog arhiđakonata nalazi se danas u Tuheljsko-pregradskome dekanatu → Zagorskoga arhiđakonata.

S. Razum