Zagorski arhiđakonat

Zagorski arhiđakonat (lat. Zagoriensis archidiaconatus), današnja jedinica crkvenoteritorijalnoga ustroja, ali i jedan od 14 srednjovjekovnih arhiđakonata Zagrebačke biskupije, zapisanih u Statutima Zagrebačkoga kaptola (1334). Nakon uvođenja nove crkvene uprave u Zagrebačkoj biskupiji, sredinom XVIII. st. stvorili su se uvjeti da se pojedini arhiđakonati podijele na nekoliko mjesnih dekanata (crkvenih kotareva). U drugoj polovici XVIII. st. arhiđakoni su, doduše, imali svoje namjesnike (podarhiđakone) na području arhiđakonata, ali granice dekanata još nisu bile određene. Zagrebački kalendar za godinu 1767, među ostalima, navodi u Zagorskome arhiđakonatu 20 župa: Mihovljan, Bednja, Krapina, Konoba (Petrovsko), Kostel, Pregrada, Desinić, Krapinske Toplice, Sveti Križ Začretje, Komor (Bedekovčina), Višnjica, Zabok, Radoboj, Mače, Lobor, Zlatar, Belec, Konjščina, Zajezda i Kamenica. Župe su bile nabrojene sve zajedno, nisu još bile podijeljene, a mihovljanski župnik Ivan Draganović i bednjanski župnik Nikola Dolovec obavljali su ujedno i službu podarhiđakona (vice-archidiaconus). I Kalendar za 1788. nabraja još uvijek zajedno sve župe unutar Zagorskoga arhiđakonata; s novom župom Jesenje (osnovanom 1786), bila je 21 župa, a podarhiđakoni su bili Kristofor Horvat, župnik u Svetome Križu Začretju, i Josip Gestić, župnik u Mihovljanu. Prva podjela Zagorskoga arhiđakonata, kojemu je na početku svojega biskupovanja M. Vrhovac pripojio i → Vrbovečki arhiđakonat, nalazi se u Zagrebačkome kalendaru za 1790. Zagorski arhiđakonat bio je podijeljen na Vrbovečki dekanat i Krapinski dekanat. Unutar Vrbovečkoga dekanata nalazilo se 12 župa: Sveti Križ Začretje, Komor, Zabok, Jezero (kasnije Veliko Trgovišće), Rozga, Tuhelj, Zagorska Sela, Desinić, Mali Tabor (Taborsko), Kostel, Pregrada i Krapinske Toplice. Tu je trebala biti navedena već i Vinagora (1789), ali nije, vjerojatno zbog propusta. U Krapinskome dekanatu nalazilo se 13 župa: Bednja, Jesenje, Konoba, Krapina, Radoboj, Mihovljan, Mače, Zlatar, Konjščina, Zajezda, Belec, Lobor i Lepoglava (1789). Nisu bile navedene župe u nastajanju: Klenovnik (1789), Peršaves (1789) i Cvetlin (1789/92). Podarhiđakon Vrbovečkoga dekanata bio je K. Horvat, župnik u Svetome Križu Začretju, a Krapinskoga dekanata Josip Delimanić, bednjanski župnik. Zagrebački kalendar za 1794. godinu svjedoči da je Vrbovečki arhiđakonat opet samostalan, a Zagorski je arhiđakonat podijeljen na svoja dva dekanata: Gornjozagorski (Districtus Superioris Zagoriae) i Donjozagorski kotar (Districtus Inferioris Zagoriae). U Gornjozagorskome dekanatu bilo je 14 župa: Bednja, Višnjica, Kamenica, Radoboj, Krapina, Konoba, Pregrada, Desinić, Kostel i Jesenje, uključujući i nove župe i podružnice: Klenovnik, Lepoglavu, Vinagoru i Cvetlin. Podarhiđakon je bio J. Delimanić, bednjanski župnik. U Donjozagorskome dekanatu bilo je 12 župa: Zabok, Sveti Križ Začretje, Mihovljan, Lobor, Belec, Zajezda, Konjščina, Zlatar, Mače, Komor, Krapinske Toplice i nova župa Peršaves (1789). Podarhiđakon je bio Lovro Kociančić, župnik u Zaboku. God. 1797. sasvim je obrnut odnos župa. U Donjozagorskome dekanatu nalaze se župe: Bednja, Višnjica, Kamenica, Mihovljan, Lobor, Belec, Zajezda, Konjščina, Zlatar, Mače, Klenovnik, Lepoglava i Cvetlin. Većina tih župa bila je prije u Gornjozagorskome dekanatu. Podarhiđakon je bio J. Delimanić, župnik u Bednji. U tadašnjem Gornjozagorskom dekanatu nalaze se župe: Konoba, Sveti Križ Začretje, Zabok, Radoboj, Krapina, Pregrada, Desinić, Kostel, Jesenje, Komor, Krapinske Toplice, Peršaves i samostalna podružnica Vinagora. Podarhiđakon je bio Josip Spinderle, župnik u Konobi.

U Zagrebačkome kalendaru za 1799. Zagorski je arhiđakonat podijeljen na tri dekanata: Zlatarski, Kamenički i Začretski. Zlatarski dekanat sastoji se od sedam župa: Zlatar, Mihovljan, Lobor, Belec, Zajezda, Konjščina i Mače. Podarhiđakon je bio zlatarski župnik L. Forko. Kamenički dekanat sastojao se od šest župa: Kamenica, Bednja, Višnjica, Klenovnik, Lepoglava i Cvetlin. Podarhiđakon je bio kamenički župnik Ivan Vožar. Začretski dekanat sastojao se od 12, ili vjerojatnije 13 župa: Sveti Križ Začretje, Konoba, Zabok, Radoboj, Krapina, Pregrada, Desinić, Kostel, Jesenje, Komor, Krapinske Toplice i Vinagora. Ispuštena je Peršaves, vjerojatno tiskarskom pogreškom, jer se nalazi u prethodnome i sljedećem popisu. Podarhiđakon je bio začretski župnik I. Krizmanić. Godinu dana kasnije, na samome kraju XVIII. st., Zagorski arhiđakonat bio je podijeljen na ista tri dekanata, ali s izmijenjenim nazivom trećega kotara − Gornjozagorski dekanat, koji u potpunosti odgovara prijašnjemu Začretskom. Zagrebački kalendar za 1802. nastavlja s trodijelnom podjelom Zagorskoga arhiđakonata, a Zlatarski je dekanat povećan za župu Orehovica. Slično se dogodilo i s Kameničkim dekanatom koji je povećan za župu Jesenje, koja je do tada bila u Gornjozagorskome dekanatu. Gornjozagorski i Začretski dekanat neprestance izmjenjuju nazive, ovisno o sjedištu arhiđakona, pa se u Kalendaru za 1802. ponovno javlja naziv Začretski dekanat. Podarhiđakon je bio začretski župnik I. Krizmanić. Začretski dekanat sačinjavalo je 11 župa: Sveti Križ Začretje, Konoba, Zabok, Radoboj, Krapina, Pregrada, Desinić, Kostel, Komor, Krapinske Toplice i Vinagora. Izostala je župa Jesenje, koja je pripojena Kameničkomu dekanatu, a župa Peršaves potpuno je ispuštena, jer nikada nije ni zaživjela. Dakle, na početku XIX. st. ustalila su se tri dekanata u Zagorskome arhiđakonatu, koji će tek u narednome razdoblju dobiti svoje stalne nazive. To će prvi put biti vidljivo tek u Zagrebačkome kalendaru za 1820, koji donosi podjelu na tri dekanata: Belečki (prijašnji Zlatarski), Bednjanski (prijašnji Kamenički) i Krapinski (prijašnji Gornjozagorski ili Začretski). U Belečkome dekanatu nalazi se osam župa: Zajezda, Mihovljan, Belec, Lobor, Zlatar, Konjščina, Mače i Orehovica. Podarhiđakon je bio Josip Markulia, župnik u Zajezdi. U Bednjanskome dekanatu nalazi se sedam župa: Bednja, Lepoglava, Višnjica, Kamenica, Klenovnik, Cvetlin i Jesenje. Podarhiđakon je bio bednjanski župnik Salezije Sakač. U Krapinskome dekanatu bilo je popisano 11 župa: Pregrada, Sveti Križ Začretje, Radoboj, Krapina, Zabok, Konoba (Petrovsko), Krapinske Toplice, Desinić, Kostel, Komor (Bedekovčina) i Vinagora. Podarhiđakon je bio pregradski župnik Josip Tuškan. Nazivi kotareva bili su ustaljeni i u tome smislu nisu više bili odlučujuća sjedišta podarhiđakona. Manja promjena zabilježena je 1839, kada su Belečki i Bednjanski dekanat ostali nepromijenjeni, a u Krapinskome se dekanatu nalazilo samo devet župa: Komor, Konoba, Kostel, Krapina, Pregrada, Radoboj, Krapinske Toplice, Zabok i Sveti Križ Začretje. Župe Desinić i Vinagora bile su dio Taborskoga dekanata unutar Vrbovečkoga arhiđakonata. Ponovno je malu promjenu donio Shematizam za 1882: Bednjanski i Belečki dekanat bili su u istome opsegu, dok je Krapinski dekanat ponovno bio smanjen za dvije župe: Kostel i Pregradu, jer su se one tada nalazile u Vrbovečkome arhiđakonatu.

Na prvoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije, održanoj 1925, crkveni su kotarevi ili dekanati u cijeloj nadbiskupiji obnovljeni, pa tako djelomično i u Zagorskome arhiđakonatu. Dok Bednjanski i Belečki dekanati ostaju istoga opsega kao i do tada, Krapinskomu su dekanatu pripojene župe Luka i Veliko Trgovišće, koje su do tada bile u Vrbovečkome arhiđakonatu. Nakon što je 1963. osnovana nova župa Đurmanec, Krapinski se dekanat s njome povećao na deset župa. Povećan je i Bednjanski dekanat za župu Vrbno, koja je osnovana 1965, odcjepljenjem od matične župe Bednja. Odlukom zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića 1981. dotadašnja dva arhiđakonata, Zagorski s trima dekanatima (Bednjanski, Belečki i Krapinski) i Vrbovečki s dvama dekanatima (Taborski i Tuheljski), spojena su u Zagorski arhiđakonat, ubrzo nazvan Zagorsko-vrbovečki arhiđakonat. U posljednjem Shematizmu iz 1996. velike i još nepodijeljene Zagrebačke nadbiskupije među 13 arhiđakonata nalazi se i Zagorsko-vrbovečki arhiđakonat, s kanonikom i pomoćnim biskupom M. Culejom na čelu. U njemu je stanje, u odnosu na ono iz 1981, samo neznatno promijenjeno. To se odnosi na sam naziv arhiđakonata, koji tada ima dvojni naziv, Zagorsko-vrbovečki. Bednjanski je dekanat ostao isti sa svojih osam župa, dok se Belečki dekanat povećao župom Zlatar Bistrica, osnovanom 1994, pa ima devet župa. Isti su ostali Krapinski dekanat s deset župa, Taborski dekanat s osam župa i Tuheljski dekanat sa šest župa. To je stanje dočekalo osnivanje dviju novih biskupija: Požeške i Varaždinske biskupije, odcjepljenjem od matične Zagrebačke nadbiskupije 1997. Tada je cijeli Bednjanski dekanat s osam župa izdvojen iz Zagorsko-vrbovečkoga arhiđakonata i postao je sastavnim dijelom novoosnovane Varaždinske biskupije. U Zagorsko-vrbovečkome arhiđakonatu ostala su četiri dekanata: Belečki, Krapinski, Taborski i Tuheljski.

Budući da se Zagrebačka nadbiskupija 1997. našla u novim granicama, bilo je potrebno preustrojiti njezine upravne jedinice. Stoga je odredbom Nadbiskupskoga duhovnog stola 2001. oblikovano sedam arhiđakonata, umjesto prijašnjih trinaest. Nakon kratkotrajne uporabe dvojnoga naziva, Zagorsko-vrbovečkoga arhiđakonata (1981–2001), njegov je drugi dio otpao i arhiđakonat se ponovno zvao samo Zagorski. U njemu su se, osim triju dotadašnjih dekanata s izmijenjenim nazivima (Krapinski, Tuheljsko-pregradski i Zlatarsko-belečki), našla i dva nova dekanata: Stubički, koji je dotada bio sastavni dio Prvostolnoga arhiđakonata, i Zaprešićki, koji je osnovan dijelom od župa Susedgradskoga i Stubičkoga dekanata unutar Prvostolnoga arhiđakonata, a dijelom od župa Tuheljskoga i Krapinskoga dekanata unutar Zagorsko-vrbovečkoga arhiđakonata. Osnutkom Bjelovarsko-križevačke biskupije i obnovom Sisačke biskupije 2009/10. dogodila se ustrojstvena promjena na razini Zagrebačke nadbiskupije, ali ne i na razini Zagorskoga arhiđakonata, oblikovanoga 2001, koji je u cijelosti ostao unutar Zagrebačke nadbiskupije (→ župe, dekanati, arhiđakonati, biskupije).

S. Razum