župe, dekanati, arhiđakonati, biskupije

karta današnje teritorijalne podjele na župe, dekanate, arhiđakonate i biskupije

župe, dekanati, arhiđakonati, biskupije (crkvenoteri torijalni ustroj). Usporedno sa svjetovnom teritorijalnom podjelom, na zagorskome je području još u dalekoj prošlosti uspostavljena i teritorijalna organizacija Katoličke crkve. Za razliku od svjetovne podjele, moderno oblikovanje koje se može pratiti od polovice XVIII. st. (→ općine, gradovi, kotarevi, županije), crkvene jedinice, ponajprije župe, imaju dulju povijest i kontinuitet postojanja te iznimnu važnost za razvoj pojedinih zagorskih naselja. Temeljna je teritorijalna jedinica crkvenoga ustroja župa. Njome upravlja župnik. Više župa, izvorno deset, čini dekanat. Njime upravlja dekan, koji koordinira rad župa. Više dekanata čini arhiđakonat, a više arhiđakonata biskupiju, odnosno nadbiskupiju, na čelu koje je biskup ili nadbiskup, koji ima pravo osnivanja župa i imenovanja župnika. Povijesni podatci o postojanju župa na zagorskome području, makar katkada i nesigurni, upućuju na promjene njihovih granica, naziva i sjedišta.

U rimsko doba Hrvatsko zagorje bilo je dio Savske Panonije kojom se kršćanstvo širilo već u III. st. Na tome području tada je djelovala jedino Sisačka biskupija, podčinjena metropoliji sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici, a nakon 441. Splitskoj metropoliji sa sjedištem u Solinu. Kralj Ladislav Arpadović odcijepio je Sisačku biskupiju od Splitske metropolije, te 1094. osnovao Zagrebačku biskupiju, podčinjenu metropoliji u Ostrogonu (Esztergom u Mađarskoj). Od 1180. Zagrebačka je biskupija ušla u sastav Kaločke nadbiskupije (Kalocsa) i ostala sve do 1852, kada je uzdignuta u status nadbiskupije. Prema tome, za zagorsko je područje od svojega osnutka nadležna biskupija, odnosno nadbiskupija, sa sjedištem u Zagrebu (→ Zagrebačka nadbiskupija).

Pojedina zagorska naselja, koja su danas sjedišta župa, javljaju se u povijesnim dokumentima vrlo rano, a u nekima od njih spominju se već tada i crkve. Kralj Bela III. darovao je potkraj XII. st. posjed Varaždinske Toplice zagrebačkomu Kaptolu, a mjesna crkva stradala je prilikom provale Tatara 1242. Tijekom XIII. st. spominju se i druga zagorska mjesta u kojima su poslije formirana sjedišta župa, primjerice Belec, Donja Stubica, Gornja Stubica, Marija Bistrica, Mihovljan i Rozga, a Zagrebačka biskupija podijeljena je tada na arhiđakonate, kojima su na čelu bili kanonici Zagrebačkoga kaptola. Prvi pisani spomen crkve u Krapini potječe iz 1311.

Po popisu župa Zagrebačke biskupije u Statutima Zagrebačkoga kaptola, koji je 1334. sastavio → Ivan Arhiđakon Gorički, od 14 arhiđakonata pet ih obuhvaća župna mjesta na području Hrvatskoga zagorja: Kalnički, Varaždinski, Vrbovečki, Zagorski i Stolni ili Zagrebački (katedralni arhiđakonat). Zagorske župe na području Kalničkoga arhiđakonata bile su Breznički Hum, Hrašćina, Madžarevo i Visoko. Zagorske župe Varaždinskoga arhiđakonata bile su Donja Voća, Maruševec, Varaždinske Toplice i Vinica. Vrbovečki arhiđakonat obuhvaćao je župe Desinić, Taborsko i Zagorska Sela. U najvećem, Zagorskome arhiđakonatu spomenute su župe Belec (crkva sv. Jurja), Bednja (župa Trakošćan), Kamenica, Konjščina, Kostel, Krapina, Krapinske Toplice, Lobor, Martinšćina, Mihovljan, Petrovsko, Pregrada, Radoboj, Sveti Križ Začretje i Zajezda. Zagorski dio Zagrebačkoga arhiđakonata činile su župe Donja Stubica, Gornja Stubica, Brdovec (Križ Brdovečki), Marija Bistrica, Bistra (lokacija Jablanovec), a spomenuta je i crkva u Zaprešiću (bila je podružnica župe Brdovec sve do 1945). Od druge polovice XVIII. st., s povećanjem broja župa, stekli su se uvjeti da se u okviru arhiđakonata uvede i unutarnja podjela na dekanate ili crkvene kotareve. Župe na zagorskome području najvećim su dijelom u dekanatima → Zagorskoga arhiđakonata i→ Vrbovečkoga arhiđakonata, a njihov broj, kao i sastav pojedinih dekanata, bio je podložan čestim promjenama.

Župa Visoko prvi se put spominje 1343, župa Bisag 1409, župa Margečan 1431. Župa Pušća u pisanim izvorima spominje se od 1501, kao i crkva u Jezeru Klanječkome (poslije župa Veliko Trgovišće, koje se kao sjedište župe spominje 1673), a župa Ivanec od 1574. Između 1501. i 1574. izgrađena je i župna crkva u Maču. Od 1638. počinje se sustavno spominjati župa Margečan, iako se crkva prvi put spominje već 1431. Župna crkva Kamenica podignuta je 1640. Nakon izgradnje nove župne crkve, posvećene 1679, sjedište župe Brdovec premješteno je iz Križa Brdovečkoga u današnje Javorje. Župa Martinšćina premještena je 1699. u Zlatar, a naselje Martinšćina pripojeno je župi Lobor. Župa Višnjica osnovana je 1705, župa Bedekovčina 1727, a župe Gornje Jesenje i Lepoglava 1786.

Novom regulacijom župa, koju je 1789. proveo Josip II., osnovan je velik broj župa diljem Zagrebačke biskupije. Na području Hrvatskoga zagorja osnovane su župe Klanjec, Klenovnik, Kraljev Vrh, Kraljevec na Sutli, Ljubešćica, Marija Gorica (župi pripojen Križ Brdovečki), Orehovica, Prišlin, Remetinec, Sutlanska Poljana, Velika Erpenja i Vinagora. God. 1790. osnovana je župa u Krajskoj Vesi, koja je 1864. premještena u Luku. Iste godine osnovana je župa Peršaves, koja je nakon nekoliko mjeseci vraćena u župu Lobor. Župa Cvetlin osnovana je 1792.

Od 1852. Zagrebačka biskupija nije više bila podčinjena nekadašnjoj Kaločkoj nadbiskupiji (koja je u međuvremenu promijenila ime i teritorijalni obuhvat), jer je uzdignuta na razinu nadbiskupije, pa je osnovana samostalna metropolija – Hrvatsko-slavonska (od 2008. Zagrebačka) crkvena pokrajina.

Župe Kostel i Pregrada preseljene su 1882. iz Zagorskoga u Vrbovečki arhiđakonat. God. 1925. osnovan je novi Varaždinsko-toplički dekanat, koji je pripojen Varaždinskomu arhiđakonatu, iako su ranije župe Ljubešćica, Madžarevo, Remetinec i Svibovec bile izdvojene iz Kalničkoga arhiđakonata. Župe Luka i Veliko Trgovišće izdvojene su iz Tuheljskoga i pripojene Krapinskomu dekanatu. Župa Oroslavje osnovana je 1941, a župa Zaprešić 1945. Poslije toga osnovane su župe Đurmanec (1963), Vrbno (1965) i Marinci (u naselju Marinci, 1966). Župna crkva u Novome Marofu izgrađena je 1984, a župa je formalno osnovana 1975. Župa Oštrice osnovana je 1979. God. 1994. osnovane su župe Stubičke Toplice i Zlatar Bistrica, a 1995. druga župa u Zaprešiću. Varaždinska biskupija osnovana je 1997. izdvajanjem župa iz Zagrebačke nadbiskupije.

God. 2001. ukinut je Vrbovečki arhiđakonat, a župe su pripojene Zagorskomu arhiđakonatu; Stubički i Zaprešićki dekanat iz Zagrebačkoga su arhiđakonata pripojeni Zagorskomu. Iste su godine župe Kraljevec na Sutli i Rozga pripojene Zaprešićkomu dekanatu. Izdvajanjem župa iz Zagrebačke nadbiskupije osnovana je Bjelovarsko-križevačka biskupija. Župa Laz osnovana je 2001, a župa Ivanec Bistranski 2005, izdvajanjem iz župe Bistra.

Danas na području Hrvatskoga zagorja djeluju 72 župe, svrstane u devet dekanata u okviru triju biskupija. U zagorskome dijelu Zagrebačke nadbiskupije djeluje 47 župa unutar pet dekanata, u zagorskome dijelu Varaždinske biskupije nalazi se 21 župa unutar triju dekanata, a zagorski dio Bjelovarsko-križevačke biskupije čine četiri župe kao dio jednoga dekanata. Zagrebačkoj nadbiskupiji pripadaju Krapinski, Stubički, Tuheljsko-pregradski, Zaprešićki i Zlatarsko-belečki dekanat, Varaždinskoj biskupiji cijeli Bednjanski, veći dio Gornjovaraždinskoga i gotovo cijeli Varaždinsko-toplički dekanat. Manji dio Zelinskoga dekanata čini zagorski dio Bjelovarsko-križevačke biskupije.

U Krapinskome su dekanatu župe Bedekovčina, Đurmanec, Krapina, Krapinske Toplice, Petrovsko, Radoboj, Sveti Križ Začretje, Veliko Trgovišće i Zabok. Stubički dekanat obuhvaća župe Donja Stubica, Gornja Stubica, Kraljev Vrh, Laz, Marija Bistrica, Oroslavje i Stubičke Toplice. U Tuheljsko-pregradskome dekanatu su župe Desinić, Klanjec, Kostel, Marinci, Pregrada, Prišlin, Sutlanska Poljana, Taborsko, Tuhelj, Velika Erpenja, Vinagora i Zagorska Sela. Zaprešićki dekanat obuhvaća župe Bistra, Brdovec, Ivanec Bistranski, Kraljevec na Sutli, Luka, Marija Gorica, Pušća, Rozga, Zaprešić i Zaprešić II. Zlatarsko-belečki dekanat obuhvaća župe Belec, Konjščina, Lobor, Mače, Mihovljan, Orehovica, Zajezda, Zlatar i Zlatar Bistrica. Bednjanski dekanat obuhvaća župe Bednja, Cvetlin, Gornje Jesenje, Kamenica, Klenovnik, Lepoglava, Višnjica i Vrbno. Zagorski dio predstavlja veći dio Gornjovaraždinskoga dekanata, a čine ga župe Donja Voća, Ivanec, Margečan, Maruševec i Vinica, te gotovo cijeli Varaždinsko-toplički dekanat, sa župama Ljubešćica, Madžarevo, Novi Marof, Oštrice, Remetinec, Svibovec i Varaždinske Toplice. Usto, zagorski dio predstavlja i manji dio Zelinskoga dekanata, sa župama Bisag, Breznički Hum, Hrašćina i Visoko.

LIT.: J. Buturac, Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine, 1984, 59. • M. Hrg i J. Kolanović, Kanonske vizitacije Zagrebačke (nad)biskupije (analitički pregled I−V), Croatica Christiana periodica, 6−8(1982−84) 10–14.

D. Mudrinjak