Vu plavem trnaci
Vu plavem trnaci, jedna od najpopularnijih zagorskih popijevki. Skladao ju je 1916. skladatelj i glumac → Đuro Prejac ml. Prvi je put javno izvedena te godine na priredbi Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« u prostorijama Družbe u Zagrebu. U tiskanome je obliku prvi put objavljena vjerojatno 1922. Skladana je za bariton i glasovir, a drugi su je autori poslije obradili za harmoniku, mandolinu, violinu ili pjevanje uz gitaru, za muški zbor à cappella, za ženski zbor uz glasovir ili à cappella, za gitaru solo i za salonski instrumentalni sastav. Elegična pjesma, koju je Prejac skladao na vlastite stihove pisane kajkavštinom, govori o skromnoj zagorskoj kući koja je »stara prek stotinu let«, stoga je bila svjedokom teškoga života zagorskoga seljaka koji je prolijevao krv za tuđinske interese, ali ga ni u najtežim trenutcima nije napuštala misao na zavičaj. Poticaj za takav tekst Prejac je, po vlastitu iskazu, našao u stradanju Zagoraca i drugih hrvatskih vojnika u Prvome svjetskom ratu. Kako je u Zagorju raširen kult → gorica, Prejac je svoju staru hižu il’ klet, simbol zavičaja, smjestio u vinograd, odnosno trnac. Izvorni tekst imao je tri strofe, dok je četvrtu poslije dodao nepoznati autor. Iako prevladava žaloban ton, pjesma ipak završava nadom u bolju sutrašnjicu – »vesela i srečna bu hiža i klet«. U proteklih stotinjak godina stekla je status jedne od neslužbenih zagorskih himni.
M. Klemenčić