Zajezda

župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, XIV-XVIII. st.

župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, XIV–XVIII. st.

župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, XIV–XVIII. st.

Zajezda, naselje u sastavu općine Budinščina, sjeverozapadno od upravnoga središta; 293 stanovnika. Leži na južnim obroncima Ivanščice. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije prvi se put spominje 1334. u Statutima Zagrebačkoga kaptola. Jednobrodna je kasnogotička građevina s poligonalnim svetištem (potpornji, mrežasti svod) i bočnom baroknom kapelom sv. Josipa, koju je 1746. dala podignuti obitelj Patačić. Uza svetište je masivan zvonik s renesansnim biforama; istočna bifora ima renesansni klesarski znak i godinu 1535. Najdonja etaža zvonika ujedno je i sakristija, nadsvođena bačvastim svodom. U crkvi su svoje grobnice imale obitelji Patačić i Najšić. Na sjevernome zidu svetišta nalazi se renesansni nadgrobni spomenik iz 1616. s natpisom na latinskome i na hrvatskome jeziku, koji je Margareta Babonić dala postaviti suprugu Baltazaru Patačiću. U crkvi su na zapadnoj strani trijumfalnoga luka očuvani fragmenti kasnogotičkih zidnih slika s kraja XV. st.: Navještenje Marijino, od kojega je danas vidljivo Marijino poprsje s knjigom i ljiljanom u vazi, te Marija zaštitnica s crvenim plaštom i plavom haljinom. U svetištu je 1902. postavljen neogotički glavni oltar s reljefima Poklonstvo kraljeva i Prikazanje Marije u Hramu, rad radionice Insam i Prinoth iz Grödena u Tirolu. Na vrhu oltara nalazi se skulptura Majke Božje s Djetetom. Zidne slike u kapeli djelo su slikara Ivana Gosara iz 1902. Nad vratima na desnoj strani kapele nalazi se Bijeg u Egipat, a nasuprot vrata Pohod Blažene Djevice Marije. Na svodu u razvedenim medaljonima prikazano je Navještenje i Sveta obitelj. Oko 1749. u kapelu je zaslugom patrona grofa Ludovika Patačića postavljen oltar sv. Josipa. Između stupova i pilastara na oltaru kipovi su mađarskih kraljeva sv. Stjepana i sv. Ladislava, nad lukovima ophoda kipovi sv. Sebastijana i sv. Donata. U sredini je smještena skulptura Prijestolje milosti te slika Smrt sv. Josipa, Gosarovo djelo iz 1902. U svetištu crkve tri su vitraja, rad Franza Xavera Zettlera iz Münchena (1894). Pjevalište s drvenom ogradom podupiru dva stupa i krase orgulje radionice Heferer (1892). Župni dvor, jednokatnica pravokutna tlocrta, izgrađen je početkom XIX. st. U njem se čuva gotička skulptura Madone (oko 1510), pronađena u kapeli Majke Božje Žalosne u Svetome Križu Budinščinskome. U blizini crkve i župnoga dvora podignuta je 2004. kapelica sv. Barbare, koju je oslikao I. Pepelko, a vitraje uredila Nikolina Švedar.

Nedaleko od mjesta nalaze se ruševine srednjovjekovne utvrde → Milengrad (Melengrad, Zajezda), koja se prvi put spominje 1309, kada je došla u posjed obitelji Herković (Herkfy). Utvrdu i dio posjeda ženidbom je 1536. stekao Nikola Patačić, koji je svojemu prezimenu dodao pridjevak de Zajezda. Milengrad je već u XVII. st. bio ruševina, a Patačići su oko 1740. u Zajezdi dali podignuti novi barokni dvorac, djelo nepoznata štajerskoga graditelja. Trokrilnu građevinu okružuje unutarnje četverostrano dvorište koje zatvara vanjski zid s portalom iz druge polovice XVIII. st. Uz unutarnju je stranu krila arkadno rastvoren i češkim kapama svođen hodnik, uz koji se okomito nižu bačvasto svođene prostorije, usmjerene prozorskim otvorima na vanjska pročelja dvorca. U središnjem je krilu u osi portala glavna prostorija sa štukodekoracijom na svodu. Komunikaciji između etaža služi trokrako stubište u sjeveroistočnome dijelu građevine. U sjevernome bočnom krilu na kraju hodnika nalazi se dvorska kapela. Njezin dvoetažni prostor zaključen je češkim svodom. Sjeverno od dvorca u XIX. st. nalazila se skupina gospodarskih zgrada, a podno dvorca, na drugoj strani ceste, i danas je malen ribnjak. Bartol Patačić (umro 1816. ili 1817), posljednji muški potomak obitelji, prodao je potkraj života posjed s dvorcem, koji je potom promijenio nekoliko vlasnika (obitelji Kanotay, Oršić Slavetićki, Halper pl. Sigetski). U dvorcu je bio smješten → Centar za odgoj i obrazovanje Zajezda (osnovan 1954) sve do potresa 1982, kada je premješten na drugu lokaciju. Od tada dvorac stoji zapušten i propada.

Osnovna škola u Zajezdi utemeljena je 1842, a školska zgrada podignuta je 1867. U drugoj polovici XX. st. neko je vrijeme djelovala kao područna škola osnovne škole u Budinščini, a poslije se zbog smanjenja broja učenika ugasila.

U ugljenokopu u Zajezdi 1875. izvađeno je 16,8 t, a 1876. čak 224 t ugljena. Ugljenokop je tada zapošljavao veći broj tamošnjega radno sposobnoga stanovništva. Prije Drugoga svjetskog rata bio je sastavni dio tvrtke URITAD (Udruženi radnici i talionice, akcionarsko društvo). Za vrijeme rata potpuno je uništen, poslije je obnovljen, a od 1962. bio je pod upravom Okružnih rudnika te Konjščinskih i Zagorskih ugljenokopa. Ugljen se 5 km dugom industrijskom željeznicom prevozio do željezničke postaje Budinščina na željezničkoj pruzi Varaždin–Zabok. God. 1966. u ugljenokopu je izvađeno 18 000 t ugljena. Zagorski ugljenokopi u tome su razdoblju zbog iscrpljenosti rudače, slabe produktivnosti i visokih troškova proizvodnje već poslovali s gubitkom, te su se ubrzo počeli zatvarati. U ugljenokopu je 1967. izvađeno 902 t ugljena, nakon čega je zatvoren.

LIT.: M. Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Zagreb 2005. • Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008.

A. Kaniški i M. Melem Hajdarović