Bombelles

grb obitelji s pročelja dvorca Opeka

Bombelles, plemićka obitelj s posjedima u Varaždinskoj županiji. Podrijetlom iz Orléansa u Francuskoj, potomci francuskoga izaslanika u Veneciji, markiza Marka Henrika, bili su u službi austrijskoga carstva: Louis (1780–1849) bio je diplomat, Charles-Albert (1832–1889) dvorski maršal i ministar u Parmi, a Henry (1789–1850) časnik austrijske vojske, diplomat i učitelj nadvojvodâ Franje Josipa i Maksimilijana. Prvi je u Hrvatskoj živio i djelovao Henryjev sin Marko (1830–1906), koji je ženidbom s Ferdinandinom Drašković 1852. stekao velike posjede u Varaždinskoj županiji s dvorcima → Opeka i→ Zelendvor te burgom → Vinica. Obiteljsko sjedište bilo mu je u dvorcu Opeka, koji je dogradio i obnovio u duhu historicizma, te oko njega oblikovao perivoj s arboretumom, jedinstvenim primjerom vrtne arhitekture u Hrvatskoj, a vlastelinstvo Zelendvor namijenio za poljoprivredne i gospodarske djelatnosti. God. 1880. stekao je grofovski naslov i naslijedio bratov imetak te se preselio u Beč, gdje se posvetio književnosti. Vođenje vlastelinstava preuzeo je njegov sin → Marko Bombelles, ml. (1858–1912), koji je svojim poduzetničkim duhom i zauzimanjem znatno unaprijedio vinički kraj. Njegov sin Josip (1894–1942) nastavio je vođenje obiteljskih posjeda te im 1922–25. pridružio vlastelinstvo Klenovnik, 1919. sagradio je uskotračnu prugu Vinica–Varaždin, proširio poslovanje tvornice alkoholnih pića u Zelendvoru, a proučavao je mogućnosti korištenja alkohola kao goriva (napisao brošuru Alkohol kao sredstvo za pogon eksplozivnih motora u inostranstvu i u nas, 1930, suautor Viktor Koudelka). God. 1914. bio je jedan od dioničara filmskoga poduzeća »Croatia-film«. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata djelovao je u rješavanju hrvatskoga pitanja posredujući između članova Hrvatske seljačke stranke i talijanskih vlasti; 1942. ubijen je u logoru Nova Gradiška. Posljednji muški potomak obitelji bio je njegov sin Joseph (Josip) (1930–2011), koji je 1952. emigrirao u SAD te do 1998. bio profesor ekonomije na Sveučilištu John Caroll u Clevelandu. Važan je njegov doprinos jačanju hrvatsko-američke suradnje: jedan je od osnivača Američko-hrvatskoga društva (American Croatian Academic Society, predsjednik 1963–65. i 1972–86) i Udruženja za hrvatske studije (Society for Croatian Studies, predsjednik 1978–86. i 1991–99), a sudjelovao je i u osnutku Zagrebačke škole ekonomije i managementa. Obitelj je imala važnu ulogu u uzdizanju gospodarskih, kulturnih i društvenih prilika viničkoga kraja; osim vlastelinstava posjedovala je i palaču u Zagrebu (Opatička 4), a nakon Drugoga svjetskog rata njihovi su posjedi bili nacionalizirani. Barokni dvorac na vlastelinstvu Zelengrad izgorio je u požaru, a od cijeloga kompleksa danas je sačuvana grobna kapela članova obitelji i jednokatna gospodarska zgrada, dok su dvorac i arboretum Opeka zaštićeno kulturno dobro. O bogatstvu, kulturi, obrazovanju i umjetničkoj osviještenosti članova obitelji danas svjedoči ostavština – obiteljska knjižnica s približno 3000 naslova, kao i orgulje iz 1668, zaštitni znak Varaždinskih baroknih večeri (nalaze se u Gradskome muzeju Varaždin), a arhivska građa o obitelji pohranjena je u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu.

LIT.: A. Szabo, Grofovi Bombelles uzorni gospodarstvenici, Matica, 48(1998) 3. • Lj. Perči, Muzikalije obitelji Bombelles, Arti musices, 33(2002) 1. • ista, Knjižnica plemićke obitelji Bombelles kao vrelo za istraživanje vrtne umjetnosti u okolici Varaždina, Informatica museologica, 35(2004) 3–4. • Ž. Lazar, Zbirka knjiga obitelji Bombelles, Muzeologija, 48–49(2011–12).

I. Mandušić