Desinić (naselje)

župna crkva sv. Jurja Mučenika, Josip Vancaš, 1902.

glavni oltar župne crkve sv. Jurja Mučenika, 1903.

Desinić, naselje i općinsko sjedište u sjeverozapadnome dijelu Hrvatskoga zagorja; 330 stanovnika. Leži u gornjem dijelu doline potoka Horvatska, na nadmorskoj visini od približno 220 m, u podnožju Desinićke gore. Na raskrižju je cesta iz Pregrade, Huma na Sutli, Miljane i Tuhlja, uzduž kojih je naselje i formirano. Neogotička župna crkva sv. Jurja Mučenika sagrađena je 1902 (arhitekt Josip Vancaš) na mjestu starije župne crkve (prvi se put spominje 1334), a u gradnji je iskorišten dio građevne strukture manjim dijelom iz XVI, a većim iz XVII. i XVIII. st. Trobrodna je građevina s poligonalnim svetištem do kojega je sakristija, te s bočnim poligonalnim kapelama koje tvore tlocrt u obliku križa. Masivan zvonik u pročelju, s dvije manje bočne prostorije, ima biforu, galeriju za ophod te visok piramidalni krov. Glavni oltar raskošan je neogotički retabl (1903), načinjen od meka drva, bogato koloriran i pozlaćen; u središnjoj zoni nalaze se figure svetaca (sv. Juraj, Ćiril, Metod, Petar i Pavao). Na staroj gotičkoj ploči nalazi se nadgrobna ploča Petra II. Rattkaya s pokojnikovim likom (umro 1586). Kapela sv. Ane podignuta je 1838. na mjestu starije građevine (prvi se put spominje 1639). Na zidu svetišta vrijedna je slika Posljednja večera (1923) O. Ivekovića, kojemu se pripisuju i prikazi bl. Augustina Kažotića, sv. Jeronima te sv. Ćirila i Metoda u medaljonima na zidovima broda. Zgrada nekadašnje župne kurije sačuvala je dijelom izvorni barokni izgled (XVIII. st.). Katnica je, pravokutna tlocrta, s dodatnim traktom na zapadnoj, začelnoj strani. Na cesti prema Pregradi barokni je pil sv. Marije. – Desinić se prvi put spominje 1334. kao župa u Statutima zagrebačkoga Kaptola. Tipično je feudalno naselje toga doba, nastalo na gorskome izdanku u blizini potoka, formirano uz crkvu i omanji trg, u blizini vlastelinskoga sjedišta (→ Veliki Tabor), s kojim ima vizualnu komunikaciju. Od 1592. Desinić je sajmeno središte s mitnicom i pravom održavanja dvaju sajmova godišnje. Od XIX. st. povremeno je općinsko sjedište. Početci školske nastave sežu u 1843, prva školska zgrada izgrađena je 1865, a postojeća moderna škola 1965. Po izgrađenosti Desinić je ostao između sela i gradića, a po funkcijama lokalno je središte s najnižim, ali povijesno postojanim stupnjem centralizacije. Glavno zanimanje stanovništva tradicionalno je bila poljoprivreda; vinogradarska zadruga osnovana je 1931, a poljoprivredna zadruga 1961. Zbog škrte prirodne osnove stanovništvo je tradicionalno bilo upućeno na iseljavanje. U 1970-ima u Desiniću su otvorene manje tvornice izolatora i tekstila, pogoni Tvornice elektrotehničkih proizvoda iz Zagreba i krapinske → Kotke, u kojima se zaposlio znatan broj stanovnika iz okolice. Od 2000. djeluje mljekara → Veronika, najuspješnija u Hrvatskome zagorju. – U selu Ivanić Desinićki, južno od Desinića, dvokatna je kurija Bidružica. Izgrađena je 1848, a pripadala je obitelji Kollenz. Od 1964. ondje je smještena ustanova za zbrinjavanje beskućnika i psihički bolesnih odraslih osoba. U spomen na Veroniku Desinićku, od 2022. općina organizira Veronikafest – Dane kulture u Desiniću.

LIT.: Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008. • Desinić (tematski broj), Hrvatsko zagorje, 19(2013) 1–2.

M. Klemenčić