Domjanić

Domjanić, plemićka obitelj s posjedima u nekadašnjoj Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji od XVI. st. Podrijetlom iz prekokupskih dijelova Zagrebačke županije, gdje su bili nastanjeni na području Smrčkovića u distriktu utvrde Ostrožin kraj Stjeničnjaka; pred naletom Osmanlija oko 1570. izbjegli su u sjeverozapadnu Hrvatsku, gdje su po imenima posjeda u okolici Zeline nosili plemićki pridjevak Zelinski. Zahvaljujući bogatstvu, temeljenomu na prihodima s plemićkih posjeda, povezivanju ženidbenim i drugim vezama s uglednim hrvatskim i ugarskim plemićkim obiteljima (Zermegh, Malakoczy, Češković, Kukuljević Sakcinski, Drašković i dr.) te obnašanju visokih upravnih, sudskih i vojnih službi, Domjanići su se tijekom novoga vijeka uzdignuli među najuglednije plemićke obitelji hrvatsko-slavonskoga kraljevstva.

Prvi poznati članovi obitelji bili su braća Stjepan, Martin i Mihovil, koji su 1596. od hrvatsko-ugarskoga kralja Ferdinanda II. Habsburgovca dobili zajednički plemićki list i grbovnicu. Poslije 1570. Stjepan se naselio u Hrvatsko zagorje, gdje je kupovinom i ženidbom sa Sofijom Zermegh stekao niz plemićkih posjeda na području belečkoga i oštrcgradskoga vlastelinstva, gornjostubičkoga plemićkog distrikta, u zelinskome kraju te naposljetku posjede Preseka i Vrhovec u Križevačkoj županiji. Većina tih posjeda ostala je i u sljedećim stoljećima vlasništvo obitelji Domjanić. Poslije su između Gornje i Donje Stubice stekli i plemićki posjed Golubovec, na kojem je Regina, udana Drašković Trakošćanski, sagradila istoimeni barokni dvorac.

Iz obitelji je poteklo nekoliko istaknutih osoba, koje su djelovale u javnome životu Hrvatske, obnašajući različite svjetovne i vojne službe i časti. Utjecaj obitelji počeo je rasti od XVI. st., kada se javljaju prvi članovi obitelji u javnim službama. Među njima istaknuli su se Stjepan (spominje se 1596–1637), plemićki sudac u Varaždinskoj (1602–06), Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji (od 1608), Žigmund (? – 1641), plemićki sudac Zagrebačke županije (od 1625), podžupan Zagrebačke (1632–38) i Križevačke županije (1640–41), zastupnik na zajedničkome Ugarsko-hrvatskome saboru u Požunu (1634), Ivan ili Ivan Žigmund (? –1667), podžupan Zagrebačke županije (1663), → Adam Žigmund (oko 1660–1717), podžupan Zagrebačke županije (od 1691), zapovjednik Banske krajine (1706–07) i pjesnik, Stjepan (spominje se 1715–55), plemićki sudac Zagrebačke županije i član Sudbenoga stola (od 1725), pjesnik te sudionik neuspjele bune u Varaždinskome generalatu, Ignjat (spominje se 1715–58), plemićki sudac (od 1734) i podžupan Zagrebačke županije (od 1739), te → Dragutin Milivoj (1875–1933), pjesnik. Potomci obitelji žive i danas.

U Hrvatskome zagorju posjedovali su dio plemićkoga posjeda i kurije Puhakovec te više plemićkih posjeda u stubičkome dijelu susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva (Golubovec, Donja Stubica) i gornjostubičkoga plemićkog distrikta (Samci, Sekirevo Selo, Hum Stubički, Zredny Pothok i Werhozenye), a krajem XVI. i u XVII. st. bili su još i suvlasnici posjeda Repno kraj Belca na belečkome vlastelinstvu te drugih manjih posjeda na području oštrcgradskoga vlastelinstva.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899. • B. A. Krčelić, Annuae ili Historija 1748–1767, Zagreb 1952. • Š. Habunek-Moravac, Šetnja, pomalo nostalgična, oko srušenih burgova i zapuštenih kurija, Kaj, 4(1971) 7–8. • L. Dobronić, Dvorac Golubovec, Zagreb 1972. • J. Buturac, Stubica Donja i Gornja 1209–1982, Gornja Stubica–Donja Stubica–Zagreb 1982. • T. Radauš, Domjanić, Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb 1993.

K. Regan