Draganić, Stjepan

Draganić, Stjepan, pjesnik, prozaik, filmski i kulturni djelatnik (Zlatar, 19. VIII. 1923 – Zagreb, 2. I. 1983). Pučku i dva razreda građanske škole završio je u Zagrebu (1938), a trgovački zanat u Splitu (1941). Radio je u Ujedinjenome radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije (URSSJ), potom u SKOJ-u te je 1941. primljen u KPH. Zbog antifašističkoga djelovanja talijanski Izvanredni vojni sud za Dalmaciju osudio ga je 1941. na smrt, ali mu je kazna zbog maloljetnosti smanjena na deset godina. Kaznu je služio u političkoj kaznionici Fossano kraj Torina do ožujka 1944. U poraću radio je kao direktor Croatia filma i zamjenik direktora Jadran filma. Režirao je (Belec, 1958. i Poruka u kamenu, 1961) i pisao scenarije (Između smjena, 1956) za dokumentarne filmove, ponajviše s temama iz antifašističke borbe i svakodnevnoga života, te je osnovao samostalnu autorsku grupu za dokumentarne filmove »Mate Golem«. Od 1953. do 1965. surađivao je u publikacijama Žena u borbi i Zagorski kalendar te pisao kajkavske tekstove za emisije Radija Zagreb (Popjevke i povjedanja z mojih bregov, 1962. i 1963) i Radija Zabok (Od nedelje do nedelje, 1967. i 1968). God. 1968. pokrenuo je i do kraja života uređivao časopis Kaj, a 1973. inicirao je pokretanje KUD-a »Ksaver Šandor Gjalski«, koji je 1974. prerastao u Kajkavsko spravišče, društvo za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti i kulturoloških vrijednosti s cijeloga kajkavskog područja koje je izdavalo i časopis Kaj. Književnim stvaralaštvom na zlatarskome kajkavskom idiomu bavio se od 1950. Za života je objavio zbirke pjesama Terni i cvetje (1957) i Popjevka govorenja (1966), dramske tekstove Prebudil se Kerempuh (1966), pripovijetke »Ču-ču« Štjef (1970), satirične zapise Selski pes denes (1975) te oveću pripovijest Gabrek eksces (1979). U časopisu Kaj redovito je objavljivao prozne (Moja draga doktorica Marica, Kerurgija, Red je red, Se za mužiku i dr.) i poetske tekstove (Ivajnčica, Gda dime pem, Dečeci, Čežnejne i dr.), koji su obilježeni satiričnošću i živim narodnim humorom. Pjesme su mu uvrštene u sve antologije kajkavske lirike, neke su uglazbljene za Festival kajkavskih popevki u Krapini (Gda njesi tu, 1966; Čežnejne i Popjevka govorenja, obje 1967, Veseljak, 1968. i V zime, 1976), a uočena je i znatna vrijednost njegovih proznih djela.

LIT.: U spomen Stjepanu Draganiću (tematski broj), Kaj, 16(1983) 2. • B. Pažur, Časopis »Kaj« – životno djelo Stjepana Draganića, Kaj, 31(1998) 1. • ista, Hommage Stjepanu Draganiću pokretaču časopisa Kaj: uz 90. obljetnicu rođenja i 30. obljetnicu smrti, Kaj, 46(2013) 1–2.

D. Kozina i B. Pažur