Društvo hrvatskih Zagoraca

puhački orkestar podružnice Društva u Varaždinu

Društvo hrvatskih Zagoraca, zavičajno potporno društvo, osnovano u Zagrebu 1931. sa sjedištem u Praškoj 6. Nastavlja rad društva koje je osnovano još 1908. u Zagrebu pod nazivom »Hrvatski Zagorac«, potaknuto pozivom S. Ortnera »Na okup braćo Zagorci!« (Hrvatski Zagorac, 1908, 3). Na sastanku zagorskih obrtnika, trgovaca i intelektualaca u Zagrebu 16. II. 1908. osnovano je društvo (predsjednik Stjepan Kućak) koje je 1908. u 6. broju Hrvatskoga Zagorca objavilo svoja Pravila. Sastavio ih je odbor: S. Kućak, F. Lisak, S. Ortner, Karlo Peček, Ivan Stanković, Franjo Pavić, Andro Zorić, Vjekoslav Supan, Rajmund Križančić, Gustav Zuber i dr. Društvo, rad i djelatnost kojega je redovito pratio → Hrvatski Zagorac, svoje ciljeve (pomaganje zagorskoga seljaka, »novcem, savjetom, položajem svojim«), nastavlja i 1931, kada ih ističe u Pravilima: »njegovati kajkavsku riječ, knjigu, pjesme i društveni život Hrvatskih Zagoraca svuda gdje žive«. Djelatnosti društva uključivale su pružanje materijalne i moralne pomoći potrebitim članovima Društva te čestitim Zagorcima uopće, omogućavanje pridizanja i unapređenja seljačkoga, obrtničkoga i trgovačkoga društvenog sloja, odgoj mladeži, organiziranje kućnih obrta, posredovanje u nabavi sirovina i prodaji gotovih proizvoda, pomoć u školovanju nadarene djece, izdavanje i raspačavanje knjiga poučna sadržaja, održavanje poučnih predavanja, osnivanje čitaonica, pjevačkih i glazbenih društava, briga oko zdravlja i higijene u Hrvatskom zagorju, nabava lijekova i liječenje siromašnih Zagoraca te podizanje Doma hrvatskih Zagoraca u Zagrebu. Članovi odbora bili su: predsjednik Društva Dragutin Peček, profesor i autor srednjoškolskoga udžbenika iz liturgike, prvi potpredsjednik Matija Kemfelja, veletrgovac, a drugi potpredsjednik Stjepan Ivanković, pekarski obrtnik. Ostali odbornici bili su: Janko Pajas, liječnik koji je u dvorcu u Lobor-gradu 1935. otvorio ubožnicu za stare, siromašne i nemoćne Zagorce, postolarski obrtnik Antun Prelčec, bankarski činovnik Božidar Cerovski, automehaničarski obrtnik Marko Knez, odvjetnik Marko Novosel, krojački obrtnik Ivan Škec, gostioničar Fabijan Baršić, lingvist J. Jedvaj, bravarski obrtnik Valent Ferenčina, umirovljeni predsjednik okružnoga suda E. Jurak, školski ravnatelj Mirko Petanjek i limarski obrtnik Gjuro Horvatić, a zamjenici odbornika: glumac, skladatelj i redatelj Đ. Prejac ml., krojački obrtnik Vjekoslav Turek, službenik Ivo Pološki i trgovac Gjuro Zorić. Članovi nadzornoga odbora bili su: odvjetnik Antun Hršak, graditelj Milan Mokrović, službenik Ivan Stahuljak, a zamjenici: službenik u direkciji državnih željeznica Ljudevit Sajko i službenik Ernest Pasarić. Među članovima Društva bili su i književnik i političar Mihovil Pavlek Miškina te zagrebački odvjetnik, pisac i dobrotvor Đuro Golubić, koji se javlja i pod pseudonimom Đuro Ladučki. God. 1940, uoči prestanka rada, Društvom je predsjedao pjesnik i pedagog, svojedobno ravnatelj više pučke škole u Sisku i predsjednik Družtva viših pučkih škola, M. Jug, čija se zbirka pjesama Zagorskom kraju, tiskana u nakladi Društva 1939, prodavala u korist siromašnih Zagoraca i njihovih obitelji. Jug je također bio i urednik Kalendara Hrvatsko zagorje: za godinu 1939, objavljenoga u izdanju Društva. Društvo je imalo pjevački zbor i tamburaški orkestar, koje je vodio Stjepan Bezuh, a osnivalo je i podružnice. Podružnica u Varaždinu osnovana je 1934. na skupštini na kojoj je izabrala i svoje vodstvo: za predsjednika S. Beloševića, umirovljenoga velikog župana varaždinskoga, za potpredsjednika baruna Ivana Ožegovića, za tajnika magistra Matu Penića, a za blagajnika Mirka Sladovića, dok su u upravni odbor izabrani: trgovac Ljudevit Ban, gradski senator Mirko Hikec, trgovac Nikola Kesegi, Tomislav Košić, Mirko Sladović, pekarski obrtnik Stjepan Mužek, barun Ivan Ožegović, ljekarnik Mato Penić, te šumarski inspektor u miru i urednik Varaždinskih novosti Bogdan Svoboda. Društvo je u ljeto 1938. skupilo znatna financijska sredstva za pomoć stanovnicima sela Kolarec, koje je bilo potpuno uništeno u velikome požaru. Radi prikupljanja novčanih sredstava varaždinska je podružnica na poklade priređivala u Jašioni Zagorsko prošćenje, pokladnu kostimiranu zabavu, a kazališni dobrovoljci središnjice Društva, pod vodstvom pročelnika »diletantske sekcije« Josipa Potočkoga 1940. dvaput su izveli u Varaždinu kazališnu predstavu Matijaš Grabancijaš dijak, također radi namicanja novčanih sredstava za potrebe podružnice. Predstava u kojoj su nastupali članovi Društva, prethodno je izvedena i u Zagrebu. God. 1940. priredili su veliku tombolu i pučku zabavu u Varaždinu kako bi pomogli siromašne Zagorce. Varaždinska je podružnica imala svoju glazbenu sekciju, koja je nastupala u Varaždinu prilikom posvete zastave Hrvatskoga radničkog saveza u studenome 1940. te na proslavama rođendana i imendana Vladka Mačeka 1939. i 1940. U veljači 1941. glazbena sekcija Društva organizirala je pokladnu zabavu u Narodnome domu u Varaždinu. Na skupštini održanoj u ožujku 1940. umjesto dotadašnjega predsjednika Tomislava Košića za predsjednika podružnice izabran je gradski povjerenik Mirko Vučković. Godišnji prihod u iznosu od 50 000 dinara upotrijebljen je za pomoć poplavljenim krajevima i gladnoj djeci Hrvatskoga zagorja. Pokušaj osnivanja podružnice u Ivancu 1932. nije uspio zbog zabrane kotarskoga načelništva. Jedan od osnivača podružnice u Karlovcu, utemeljene 6. VI. 1936, bio je Ivan Hauptfeld Špica, posljednji karlovački gradonačelnik u doba NDH.

Društvo je nastavilo s radom nakon Drugoga svjetskog rata (u Zagrebu, Ilica 21) pod imenom Prosvjetno društvo hrvatskih Zagoraca »Matija Gubec«, a danas djeluje kao → Kulturno-prosvjetno društvo Hrvatskih Zagoraca »Matija Gubec«.

V. Jelić i I. Klobučar Srbić