Krapina (rijeka)

rijeka Krapina nedaleko ušća

Krapina, rijeka, glavna sabirnica voda u Zagorju južno od Maceljskoga gorja i Ivanščice, lijevi pritok Save; duga približno 70 km; površina porječja 1235,8 km². Hidronim Krapina dolazi od krap, u kajkavskome šaran. Ima peripanonski kišno-snježni protočni režim; u godišnjem hodu srednjih mjesečnih protoka primarni je maksimum u prosincu i sekundarni u ožujku ili travnju, dok je primarni minimum u kolovozu ili srpnju i sekundarni u siječnju ili veljači. Aktivne hidrološke postaje: Zlatar Bistrica, Bračak i Kupljenovo. Prosječni je godišnji protok pri ušću oko 12,0 m³/s. Najveći su desni pritoci Selnica, Batina, → Reka i Velika Reka, koje izviru u Ivanščici, → Krapinčica, koja izvire u Maceljskome gorju, → Horvatska, koja sabire vode s Kostelskoga gorja, i → Lučelnica, koja izvire podno Cesargradske gore. Lijevi pritoci spuštaju se s Medvednice, a veći su Bistrica, → Toplički potok i dva istoimena potoka Bistra koji dreniraju vode sa sjevernih obronaka Medvednice. Krapina izvire na jugoistoku Ivanščice, kraj naselja Podrute nalazi se povirje u kojem su neki izvori kaptirani pa danas zapravo počinje procjeđivanjem temeljnice u jaruge, a redovitije počinje otjecati na približno 300 m nadmorske visine. Otječe na jugozapad, blago zaobilazeći zapadne obronke Kalnika, zatim ulazi u proširenje kraj Konjščine, gdje skreće i teče između obronaka Medvednice i Ivanščice razmjerno širokom dolinom (i više od 3 km širine nizvodno od Zlatar Bistrice), sve do hidrološki središnje položenoga područja Zabok–Veliko Trgovišće. Prošireni dijelovi doline pokazuju znakove tektonskoga tonjenja tijekom pleistocena. Retrogradno kretanje Medvednice, uz reverzno rasjedanje, posljedica je vijuganja doline, te nizvodno od Velikoga Trgovišća rijeka Krapina nastavlja otjecati prema jugu. Nizvodno od Pojatnoga ulazi u proširenje uvjetovano potolinskom strukturom u podnožju Medvednice, između Donje Bistre, Podsuseda i Samobora. Krapina se privija uz samo podnožje Medvednice te se na 123 m nadmorske visine kraj Podsuseda ulijeva u Savu. Sa suprotne strane zaostala je pak zaprešićka terasa. Potolinska struktura zatrpavana je ponajprije nanosima Save, koji su u suvremeno doba intenzivno, pa i pretjerano iskorišteni otvaranjem mnogih šljunčara. U naplavnoj ravni Sava je često mijenjala korito, a intenzivno krivudanje, stvaranje rukavaca i promjene korita bili su tipični i za donji dio toka Krapine. Prije regulacija Krapina je krivudala poplavnom dolinom koja se uglavnom mogla koristiti za ispašu, ali ne za poljodjelstvo, a naselja i polja bila su na pobrđu i na ocjeditim rubovima doline. Doline su se u prošlosti u cijelome porječju izbjegavale, bile su vlažne i maglovite, a sama dolina Krapine, vrlo poplavna nizvodno od Konjščine, bila je prepreka prometu, pa je razumljivo da je tijekom srednjega vijeka rijeka Krapina bila županijska granica, pri čemu je Medvednica cijelim svojim sjevernim pobrđem pripadala Zagrebačkoj županiji. Poplavnost dolina posljedica je prevlasti slabo propusnih sitnozrnatih sedimenata koji podržavaju površinsko otjecanje, nagloga slijevanja voda s gorskoga okvira porječja (Medvednica, Ivanščica, Strahinjščica, Macelj) u doline s razmjerno malim padom i visokom temeljnicom te bujičastoga karaktera mnogih brdskih potoka. Na močvarnost i poplavnost dolina upućuju brojni toponimi (Čret, Začretje, Mokrice, Blatnik, Jezero Klanječko, Medvodje, Vrbačevo, Trstenice i dr.). Pravilan, srcolik oblik porječja s dentritičnom mrežom, pri čemu veće tekućice (Krapina, Toplički potok, Krapinčica, Horvatska s Kosteljinom) gravitiraju središnje položenomu, hidrološki čvorišnomu području Zabok–Veliko Trgovišće, pridonosi stvaranju vodnoga vala. Za visokih voda u širem području, visoke vode Krapine našle bi se pod usporom savske visoke vode te bi još više plavile u donjem toku (uspor se odražavao sve do ušća Lučelnice). Ukupno je 1952. bilo plavljeno oko 13 000 ha, nešto više od 10% površine porječja. Stoga je poduzeće Vodna zajednica Krapina, na čelu s Josipom Tucmanom, pokrenulo opsežne radove na regulaciji rijeke Krapine, povezane s izgradnjom Zagorske magistrale (prije građene željezničke pruge prema Varaždinu i Celju izgrađene su pretežno ocjeditim rubom). Krapina je time znatno skraćena (nizvodno od Zaboka za približno 35%), preoblikovano je korito, izgrađeni su nasipi; lijevi nasip nizvodno od ušća Krapinčice, trup je Zagorske magistrale. Radovi su nastavljeni te su do kraja 1960-ih izgrađeni lateralni kanali, a dolina Krapine drenirana je nizom sabirnih kanala. U 1980-ima ponovno se radilo na koritu i inundaciji, a uz izgradnju autoceste Zagreb–Macelj odvodnja je dijelom preuređena; produljen je i desni nasip Krapine do Velikoga Trgovišća. Zbog radova velik je dio toka Krapine danas kanal bez vegetacije, a u porječju se do danas nastavljaju agresivne hidrotehničke mjere kojima se tokovi kanaliziraju i utvrđuju obale. Bogatstvo uzobalne, riječne, pa i potočne flore i faune porječja ugroženo je. Iako je predviđena zaštita od brdskih voda, nedostaju retencije. Bez njih, a uz ubrzano otjecanje, povremeno se i dalje javljaju velike poplave (1974, 1989). Krapina i njezini pritoci također su mjestimično ugroženi fekalnim i drugim otpadnim vodama te odlaganjem krupnoga otpada. Preostale mrtvice uz rijeku Krapinu u različitim su stadijima razvoja, većinom zapuštene. U porječju je više umjetnih jezera (→ Bedekovčanska jezera,→ Konjščinski bajeri, mnogobrojni mali ribnjaci).

D. Orešić