Kumrovec (naselje)

Muzej »Staro selo« Kumrovec

rezidencija Josipa Broza - Tita, Branko Ban, 1948.

Kumrovec, naselje i općinsko središte u Hrvatskome zagorju, sjeverozapadno od Klanjca; 245 stanovnika. Smješten je u dolini Sutle, uz državnu granicu sa Slovenijom. Stanovništvo se ponajviše bavi poljodjelstvom i stočarstvom. Razvijene su obrtne, ugostiteljske djelatnosti i metalska industrija. God. 1970-ih značajne uspjehe u poslovanju postizala je ljevaonica »Zenit«, uglavnom izrađujući skulpture J. Broza-Tita, potom valjaonica čelika, osnovana 1981. u Razvoru, u sklopu poduzeća Montprodukt (kasnije Monting) iz Zagreba, koja je proizvodila betonski čelik, valjane žice te obavljala bravarske, varilačke i druge radove, ali je zbog gubitaka u poslovanju 2000. otišla u stečaj. Danas uspješno posluje jedino Ljevaonica obojenih metala »Duni« (osnovana 1978), vlasnici koje su Dragutin, Nikola i Ivanka Ulama. Zapošljava devet radnika, a bavi se strojnim kokilnim, centrifugalnim i pješčanim ljevanjem, uz mogućnost potpune vlastite strojne obradbe. Kumrovec je i poznato turističko odredište, čemu pridonosi → Muzej »Staro selo« Kumrovec (osnovan 1953, zaštićen od 1969) na otvorenome, s rodnom kućom → Josipa Broza - Tita i njegovim brončanim kipom. U naselju se nalazi osnovna škola, te djeluje nekoliko društava i udruga (DVD, 1951; KUD Kumrovec, 1985; Sportsko društvo Kumrovec, 2001; Udruga vinara, vinogradara i prijatelja dobrog vina »Grozd«, 2001; Etno udruga »Zipka«, 2002).

U pisanim izvorima Kumrovec se prvi put spominje 1463. kao jedan od posjeda u sastavu cesargradskoga vlastelinstva. Istodobno je u crkvenoupravnoj podjeli pripadao župi Tuhelj. Razvijao se kao manje naselje sve do druge polovice XX. st. Najstariji spomenik bila je kapela sv. Roka na brijegu iznad mjesta. Prvi put spominje se 1686, a proširena je 1742. Imala je kiparski i slikarski inventar, barokne oltare i orgulje. Srušena je 1962, a nova kapela istoga titulara izgrađena je na drugome kraju Kumrovca, uz cestu. U kapeli se nalazi barokni kip sv. Roka iz stare kapele te oltar Gospe Lurdske, kao i vitraji s hrvatskim svetcima i blaženicima. Prva škola otvorena je 1889. u privatnoj kući, a 1891. izgrađena je nova škola (danas Stara škola, u sastavu Muzeja »Staro selo« Kumrovec).

Nakon Drugoga svjetskog rata, kao Titovo rodno mjesto, postupno je prerastao u najvažnije jugoslavensko političko-turističko odredište. Već 1948. izgrađen je hotel »Kumrovec« (od 1962. Titova rezidencija) te postavljen Titov spomenik (rad A. Augustinčića) ispred njegove rodne kuće, koja je za posjete otvorena 1953. i čini jezgru memorijalnoga muzeja. Nova reprezentativna zgrada osnovne škole izgrađena je 1956, a osim za nastavu, korištena je i za održavanje političkih događaja (proslava → Dana mladosti). Zbog velikoga broja posjetitelja sa Zagrebom je prometno povezan željezničkom prugom (1956) i suvremenom cestom (1962), odvojkom Zagorske magistrale. Muzejski prostor u staroj jezgri postupno se uređivao i širio, a novi objekti gradili su se na rubnim dijelovima mjesta (→ Spomen-dom boraca NOR-a i omladine Jugoslavije, 1974, → Politička škola »Josip Broz Tito«, 1981, i Sportsko-rekreacijski centar, 1987), koje se i parkovno-pejzažno uređivalo (Aleja crvenih javora, 1980, s pokrajnjim Zdencem radosti, 1987). U 1970-ima Kumrovec je godišnje posjećivalo oko pola milijuna posjetitelja, a nakon 1980. i do 1,5 milijuna, po čemu je bio najposjećenije odredište u Zagorju, a uz Plitvička jezera i u kontinentalnoj Hrvatskoj. Već u drugoj polovici 1980-ih broj je gostiju počeo opadati, a nakon 1990. dodatno se smanjio. Većina turističkih i drugih objekata ostala je bez prvotne namjene, a zamjenski sadržaji nisu osmišljeni.

LIT.: Kumrovec (tematski broj), Hrvatsko zagorje, 16(2010), 1–2.

D. Njegač