Maksimilijanova kupelj

kupališno-lječilišni sklop, 1811–14.

Maksimilijanova kupelj, kupališno-lječilišni sklop u → Stubičkim Toplicama građen 1811–14. na inicijativu i sredstvima zagrebačkoga biskupa → Maksimilijana Vrhovca. Glavna zgrada, namijenjena imućnijima, bila je jednokatnica, izvedena u baroknoj maniri. Natkriveni bazen, nazvan Maximilianeum, u njezinu središtu proteže se kroz oba kata; u prizemlju je bio ugostiteljski trakt povezan s vrtom, a na katu su bile gostinske sobe. Iza glavne zgrade sagrađena je parna (Dijanina) kupelj, osmerokutni paviljon s neogotičkim motivima pročelja, obnovljena 2019. Treća građevina je kapela sv. Katarine, izgrađena i posvećena 1814. Jedan je od najranijih i najkvalitetnijih primjera klasicističke arhitekture u Zagorju. Sve tri građevine projektirao je Kristijan Heinrich Vesterburg iz reda milosrdne braće, tadašnji službeni graditelj zagrebačkoga biskupa. Između kupališne zgrade i kapele Vrhovac je dao zasaditi perivoj s tri aleje: dvije koje su simetrično koso prolazile od glavne zgrade do glavne ceste te središnja koja je povezivala dvije građevine. Na litografiji stubičkoga kupališta iz 1814. prikazan je cijeli kupališno-lječilišni kompleks s pomoćnim zgradama, pučkim i blatnim kupkama. Kupelj je i danas središnji dio lječilišta (→ Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice), no izvorna arhitektonska vrijednost narušena je nadogradnjama u kasnijim razdobljima.

R.