Novi dvori zaprešićki

pročelje dvorca i kapela sv. Josipa, XVII-XIX. st.

tlocrt prizemlja dvorca

Novi dvori zaprešićki, dvorac i spomenik kulturno-povijesne baštine kraj Zaprešića. Spomeničku i gospodarsku cjelinu, površine 20,5 hektara, čine dvorac, kapela sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, park-šuma i desetak gospodarskih zgrada. Novi dvori nastali su 1611. u sklopu susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva. Kao prvi vlasnici navode se Zrinski, no nakon pogibije Petra Zrinskoga 1671, posjed je pripao obitelji Čikulin, koja je u ravnici nedaleko od Susedgrada izgradila kuriju i nazvala je Novi dvori. Nakon smrti I. F. Čikulina 1746, posjed je naslijedila njegova nećakinja Julijana Moscon, udana za Petra Josipa Sermagea, čime su Novi dvori došli u posjed obitelji Sermage, koja je proširila i obnovila kuriju te je ona poprimila obilježja dvorca. Udajom Franciske Sermage za Karla Festetića oko 1820. posjed je prešao u vlasništvo obitelji Festetić, koja je proširila dvorac, izgradila gospodarske zgrade, među ostalim, vršilnicu i žitnicu te kapelu (1821), a biskup M. Vrhovac 1821. izdao je ispravu kojom je dopustio služenje mise u kapeli. Dragutin Festetić prodao je 1841. Nove dvore Aleksandru Erdődyju, koji je nadozidao pročelja i izmijenio krovište dvorca, te 1851. prodao posjed banu → Josipu Jelačiću za 175 000 srebrnih forinti. Jelačić je dao dograditi i preurediti Dvore: ispred dograđenoga dijela uredio je terasu, proširio je i preuredio kat dvorca, krovište je pokrio crijepom te uredio podrum, a oko dvorca perivoj. God. 1855. u gotičkome stilu sagradio je kapelu sv. Josipa, temeljni kamen koje je blagoslovio brdovečki župnik P. Belas, i u njoj je Jelačić pokopan. Nakon Jelačićeve smrti posjedom je do preudaje 1863. upravljala njegova udovica Sofija, potom njegov brat Đ. Jelačić, koji je 1884. dao sagraditi obiteljsku grobnicu po nacrtu H. Bolléa, a grobnicu je posvetio zagrebački kanonik Franjo Rački. Od 1901. posjedom su upravljale Đurine kćeri Vera i Anka, koje su ga ostavile hrvatskomu narodu, osnovavši četiri zaklade s dobrotvornim svrhama. Vera je oporučno 1916. odredila da se od njezina dijela utemelji Zaklada bana Jelačića za osiromašene srednje slojeve, Zaklada za osiromašene akademičare Zagrebačkoga sveučilišta i Zaklada za invalide i ostarjele ratnike 79. pješačke pukovnije, a Anka je 1919. ustanovila Zakladu bana grofa Josipa Jelačića, povjerivši upravu nad Zakladom Matici hrvatskoj. Ankinom smrću nestao je posljednji potomak grofovske grane obitelji i posljednji vlasnik Novih dvora iz obitelji Jelačić. Za Drugoga svjetskog rata, Zaklada bana grofa Josipa Jelačića pripojena je Zemaljskoj gospodarstvenoj zakladi, odnosno potpala je pod upravu Ministarstva seljačkoga gospodarstva i prehrane NDH, a dvorac je 1942–43. koristio poglavnik Ante Pavelić kao rezidenciju. Nakon rata posjed je razdijeljen Srednjoj poljoprivrednoj domaćinskoj školi, Ravnateljstvu kliničkih bolnica Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, Seljačkoj radnoj zadruzi Kupljenovo i lokalnim poljoprivrednim gospodarstvima, a šumu i šumsko zemljište preuzelo je Kotarsko šumsko poduzeće Zagreb. God. 1946. počela je raditi Srednja poljoprivredno domaćinska škola Novi Dvori, dvorac je pretvoren u internat, a 1948. veći dio zemljišnoga fonda postao je vlasništvo Zavoda za stočarstvo Hrvatske, koji je na posjedu organizirao zavodsku ekonomiju, te umjesto škole otvorio Poljoprivredni tehnikum Novi Dvori, stočarskoga smjera. Početkom 1950. škola je nastavila djelovanje pod nazivom Zootehnikum Novi Dvori–Zaprešić, koji je 1951. pretvoren u Nižu poljoprivrednu školu pod upravom Zavoda za stočarstvo. Škola je prestala raditi 1952, a Zavod je ukinut 1956. Potom su posjedom upravljali Agrokombinat iz Zagreba (do 1971), Radna jedinica Ratarstvo iz Lužnice te Poljozajednica, a započet je i uzgoj biljaka za stočnu hranu. Na poticaj Glavnoga saveza poljoprivrednih zadruga NRH, po projektu Vjenceslava Richtera, 1960. u Novim dvorima izgrađen je đački dom, koji je napušten 1970. Nastava se odvijala u prostorijama dvorca, koji je bio u vlasništvu Centra za obrazovanje kadrova u poljoprivredi do 1985. God. 1963. osnovano je Ugostiteljsko turističko poduzeće »Izletište Novi dvori«, koje je prestalo raditi krajem 1960-ih. Kišomjerna stanica utemeljena je 1941, a 1954. ustrojena je meteorološka postaja, koja do danas svakodnevno bilježi atmosferske pojave. God. 1991. započela je obnova te su 1992. obnovljene kapelica i grobnica, u koju su položeni posmrtni ostatci bana Jelačića. Dvorac, perivoj, kuća Marof, stambeno-gospodarska zgrada iz prve polovice XIX. st., velika staja iz XVIII. st., vršilnica u kojoj je danas → Muzej Matije Skurjenija, te nekadašnji učenički dom, kao i cijeli kompleks Novi dvori s kapelom i grobnicom upisani su u Registar kulturnih dobara RH. Odlukom zaprešićkoga Gradskog vijeća (2013) posjedom će idućih pedeset godina upravljati Visoka škola za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić« iz Zaprešića.

LIT.: I. Gostl, Jelačićevi Novi Dvori: dobro bana Jelačića nekad i sad, Zagreb 1990. • S. Laljak, Novi Dvori: od Jelačića bana do naših dana, Zaprešić 1991. • M. Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Zagreb 1991. • M. Kolar-Dimitrijević, Novodvorsko imanje, grofica Anka Jelačić i agrarna reforma 1918.–1934. godine, Zaprešićki godišnjak, 9(1999). • M. Obad Šćitaroci i B. Bojanić Obad Šćitaroci, Novi dvori Jelačićevi u Zaprešiću: zapuštena otmjena vila, Zagreb moj grad, 8(2014–15) 51.

V. Dugački