Oroteks
Oroteks, tekstilna tvornica iz Oroslavja u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. Preteča su joj tvornice koje je utemeljio industrijalac → Milan Prpić u početnoj etapi industrijalizacije Hrvatskoga zagorja. Nakon što je Prpić kupio Vranyczanyjevo imanje, za potrebe tvornice svile i končane robe Preslica 1924. adaptirao je dvorac Oroslavje Gornje, u koji su 1925. iz Poljske dovezeni stari strojevi na kojima je započela proizvodnja. Uz glavnu cestu u dijelu staroga parka, gdje su i danas tvorničke zgrade, izgradio je novu tvornicu koja je nazvana Zagorska tvornica vunenih tkanina d.d. Prpić, ubrzo potom počinje s radom i tvornica Ivančica, dok je na prostoru današnje Orokonfekcije proradila tvornica Prozorija, koja je tkala zavjese. Sve Prpićeve tvornice zapošljavale su oko 1500 radnika iz Oroslavja i okolnih mjesta stubičkoga i zabočkoga kraja. Stručna radna snaga u početku su uglavnom bili strani radnici, ponajviše iz Češke. Prpić je zbog toga već 1927. osnovao i tekstilnu školu, prvu u tadašnjoj Jugoslaviji. Školu su većinom pohađali učenici iz Like, Primorja i mladići izbjegli iz Istre, a jedini domaći učenik bio je Ivan Tomić-Hanzi, koji je nakon Drugoga svjetskog rata uspješno vodio Oroteks kao direktor. Prpić je početkom 1930-ih prodao svoj udjel u Zagorskoj tvornici vunenih tkanina i 1934. u Zaboku izgradio novu tvornicu → Zagorsku industriju vunenih tkanina (ZIVT). Iako je Prpićev pothvat donio velike promjene i napredak u južni dio Zagorja, u tvornici su povremeno izbijali i štrajkovi, prvi već 1926, a najveći su zabilježeni 1928. i 1934. Pod nazivom Oroteks proizvodnja je obnovljena nakon Drugoga svjetskog rata u nekadašnjoj Preslici u dvorcu i u dotadašnjoj Zagorskoj tvornici vunenih tkanina. God. 1949. u dvorcu je izbio požar, u kojem su tvornica i dvorac potpuno izgorjeli. Na ruševinama dvorca 1970-ih izgrađen je montažni pogon tvornice cipela Franjo Gorjup (poslije → Astra). Oroteks se tijekom 1950-ih razvijao i širio proizvodnju; 1962. izgrađena je nova predionica, koja se poslije odvojila i samostalno poslovala (TIPO) do 1990-ih. U najboljim godinama Oroteks je zapošljavao oko 1500 radnika i bio značajan gospodarski subjekt, no nakon 1990. ipak je završio u stečaju. Tvornicu je kupio poduzetnik Stjepan Preis i nastavio proizvodnju, no nakon nekoliko godina zatvorio je pogon, a tvorničke objekte prodao bratu Milanu, čija tvrtka Europrajs taj prostor pokušava pretvoriti u trgovački centar.
D. Lončar