ranokršćanska umjetnost

rimska kupališna bazilika, IV. st., Varaždinske toplice

ranokršćanska umjetnost, umjetnost nastala u prvim stoljećima kršćanstva na području Rimskoga Carstva. Obuhvaća razdoblje od prvih kršćanskih umjetničkih ostvarenja (II/III. st.) do prvih desetljeća VI., odnosno VII. st., kada se postupno na grčkome Istoku oblikovala u ranobizantsku umjetnost, a na latinskome Zapadu, na tradiciji djelomično »barbarizirane« kasnoantičke umjetnosti, prešla u ranosrednjovjekovnu umjetnost.

Južni dijelovi današnjega teritorija Hrvatskoga zagorja pripadali su Sisačkoj biskupiji sa sjedištem u Sisciji, osnovanoj već u III. st. (sisački biskup sv. Kvirin stradao je početkom IV. st.). Veći dijelovi Zagorja bili su okupljeni oko Ptujske biskupije, koja je također postojala već u III. st., sa sjedištem u Poetoviju (ptujski biskup sv. Viktorin stradao je krajem III. ili početkom IV. st.). Pretpostavke da je svako gradsko središte u Panoniji do sredine IV. st. moglo imati biskupa zasada ne potvrđuju ni povijesni izvori ni arheološka istraživanja. Osim adaptirana sakralnoga prostora (IV. st.) iz rimske kupališne bazilike u Varaždinskim toplicama (→ Aquae Iasae), na širem prostoru Zagorja iz toga razdoblja nije otkrivena ni jedna ranokršćanska crkva. Veći dio kasnoantičkoga stanovništva bio je vezan uz stare religije, ukorijenjene u kraju koji je vjerojatno ostao pošteđen većih promjena stanovništva u vremenima velike seobe naroda (V. i VI. st.). Pojava novih kultova – mitraizma, boga Sola i Velike Majke (MagnaMater), uz zadržavanje i dugo štovanje u puku ukorijenjenih antičkih božanstava, poput božice Dijane u Loboru u IV. i V. st., vjerojatno je značajka cijeloga tog područja u zaleđu velikih gradova i središta. Ostatci crkava s krstionicama iz nešto kasnijega razdoblja, druge polovice V. i početka VI. st., otkriveni su u visinskim naseljima u Loboru (→ Majka Božja Gorska) i → Lonja – Matušini. Kristijanizacija kasnoantičkoga stanovništva na području Zagorja završila je razmjerno kasno, najvjerojatnije do početka VI. st.

K. Filipec