ruralna arhitektura

tradicijska kuća s podrumom, Gornja Bistra

hiža, okolica Orehovice

gospodarski objekt, Kumrovec

ruralna arhitektura, tradicijske stambene i gospodarske zgrade koje se podižu za potrebe pretežito seoskoga stanovništva. U Hrvatskome zagorju ruralna arhitektura vezana je uz drvo i kamen kao osnovne građevinske materijale od kojih su se gradili stambeni i gospodarski objekti koji su činili tradicijsko gospodarstvo: hiža, kuća (→ zagorska hiža); štala, staja; kočok, kočak, svinjac; čatrnja, bunar. Posebno mjesto i značenje u okviru tradicijskoga zagorskoga gospodarstva imala je → klet. Od davnina se kao osnovni građevinski materijal koristio hrast (kitnjak, bjelodub ili lužnjak). Koristeći stoljetna znanja i iskustva, majstori graditelji, cimermani (tesari) izrađivali su planjke (drvene grede), koje su se po principu hrvaški vugel (vanjski dijelovi istesanih hrastovih greda, sastavljenih na usjek, presežu preko uglova kuće), odnosno nemški vugel ili cinkani vez (glavne grede odrezane su u ravnini s uglovima kuće) slagale na kamene temelje u osnovnu, najčešće pravokutnu, konstrukciju objekta. Potom se na nju slagalo krovište na dvije vode te pokrivalo pokrovom od ražene slame, utorenim betonskim crijepom ili crijepom biberom. Izgradnja objekata slijedila je prilično neravnu konfiguraciju terena pa tako nastaju prizemni gospodarski i stambeni objekti, objekti izgrađeni na poluskošenome terenu, građeni na čelicu (pod jednim dijelom objekta nalazi se ukopan podrum), zidanice, te objekti izgrađeni na kat – podrumi kojih su zidani u kamenu lomljencu, dok je kat izgrađen od drvenih greda. Primjeri tradicijske arhitekture Hrvatskoga zagorja, koja je nastajala od 1930-ih godina, danas se mogu vidjeti u Muzeju »Staro selo« u Kumrovcu.

Do sredine XIX. st. u Hrvatskome zagorju objekti su se gradili i po kanatnoj konstrukciji: ziđe kuća i gospodarskih zgrada bilo je sastavljeno od drvene okosnice, a prostor unutar drvene konstrukcije popunjavao se tesanim daskama, pleterom od lijeske. Takvo ziđe, pleter od lijeske i tesane daske, omazivalo se s vanjske i unutarnje strane omazom od ilovače, pomiješane sječenom slamom ili plijevom i balegom. Osušene zidove bojalo se vapnom, u koje se dodavala modra ili zelena galica.

LIT.: Etnologija i arhitektura (zbornik radova), Zagreb 1991. • B. Šprem-Lovrić, Tradicijska arhitektura Hrvatskog zagorja (katalog izložbe), Krapina 2008.

T. Brlek