Zabok (grad)

plan Grada

sjeverni dio grada

župna crkva sv. Jelene Križarice, XVIII–XIX. st.

Zabok, grad u središnjem dijelu Hrvatskoga zagorja i sjedište gradske uprave; 3408 stanovnika. Smješten je na rubu doline rijeke Krapinčice, u blizini njezina utoka u Krapinu. Nizno je naselje duž stare ceste Zagreb–Krapina i željezničke pruge, sa starijim središtem oko župne crkve u sjevernome dijelu i novijim središtem uz željeznički kolodvor u južnome dijelu. Nekadašnje je selo koje se u drugoj polovici XX. st. razvilo u industrijski grad i upravno, obrazovno i kulturno središte. Važno je prometno križište, ponajprije željezničko; unatoč smanjenomu prometu nakon 1990, Zabok je 2015. po broju otpremljenih putnika i dalje bio treća postaja u RH. Dodatni zamah putničkom i teretnom prometu dala je obnova i elektrifikacija pruge Zaprešić–Zabok (2022), obnova pruge Zabok–Krapina (2024) te izgradnja novoga putničkog i odvojenog teretnoga kolodvora u Zaboku. Sjedište je poduzeća Krapinsko-zagorski Aerodrom d.o.o., koje upravlja sportsko-turističkim zračnim pristaništem Zabok–Gubaševo. Župna crkva sv. Jelene Križarice izgrađena je zauzimanjem obitelji Vojković između 1782. i 1827. u kasnobarokno-klasicističkome stilu. Na crkvi se ističe bogato raščlanjeno pročelje kasnobaroknih obilježja s istaknutim klasicistički oblikovanim portalom iz 1812. s grbom obitelji Vojković. Glavni oltar i ostali inventar imaju obilježja baroknoga klasicizma; orgulje Heferer su iz 1882. Na vrhu brijega, u prigradskome naselju Grabrovcu (od 2013. dio Zaboka), nalazi se kapela sv. Antuna Padovanskoga, jednobrodna ranobarokna kapela, nastala pregradnjom starije građevine u XVII. st.

Gospodarska osnova počiva ponajprije na industriji. Najstariju tekstilnu tvornicu osnovao je 1936. poduzetnik M. Prpić (nakon 1945. Zagorska industrija vunenih tkanina, ZIVT). Iz nje su proistekle i ostale tvornice: → Regeneracija, tvornica netkanih tekstila (1954), → Dekor, tvornica rasvjete d.o.o. (1960), Zivtex, tvornica za proizvodnju tepiha (1967; 1985. priključena Regeneraciji) i Zagorski metalac (1980), poduzeće za distribuciju plina i proizvodnju metalnih konstrukcija. Nakon 1990. nastalo je tridesetak manjih tvrtki, većinom smještenih u gospodarskoj zoni u južnome dijelu grada i prigradskome naselju Pavlovcu Zabočkome, među kojima su → Valoviti papir − Dunapack d.o.o., tvornica kartonske ambalaže, M-profil (danas Ferrostil Mont), tvrtka za proizvodnju i montažu čeličnih konstrukcija, betonara Zagorje betoni d.o.o., Centar za gospodarenje opasnim i neopasnim otpadom (CIAK) i dr. Sjedište je i Zagorskoga vodovoda (1960), najvećega komunalnog poduzeća u Krapinsko-zagorskoj županiji, te trgovačkoga poduzeća Trgocentar (1963). Najvažnije je bolničko središte na zagorskome području (→ Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana). Školska nastava započela je 1838. u župnome dvoru, a prva pučka škola u vlastitoj zgradi otvorena je 1851. Za potrebe osnovne škole započela je 1943, uz pomoć industrijalca Prpića, izgradnja veće zgrade, a prvi učenici krenuli su u novu školu 1945. U današnjoj zgradi nastava se odvija od 1985. U napuštenoj zgradi stare škole sjedište je županijskoga Doma zdravlja, ispostave Zabok. Pri osnovnoj školi, koja danas nosi ime K. Š. Gjalskoga, od 1968. djeluje i Osnovna glazbena škola. Srednja škola Zabok (osnovana kao Ekonomska škola 1957) promaknuta je 2018. u Regionalni centar kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu, a od 2024. djeluje u obnovljenim i proširenim prostorima. Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok (ŠUDIGO) osnovana je 1961. kao Srednja tehnička tekstilna škola. U okviru škole od 2012. djeluje Srednja glazbena škola. Gimnazija u Zaboku (osnovana 1963, od 1993. Gimnazija Antuna Gustava Matoša), od 2003. radi u vlastitoj zgradi kraj koje je gradska sportska dvorana. Dječji vrtić i jaslice, danas pod imenom Zipkica, započeli su s radom 1967, a od 1985. smješteni su u novoj zgradi, najvećoj predškolskoj ustanovi u Županiji.

Organizator izvedbe programa osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga strukovnoga obrazovanja odraslih te visokoškolske nastave (početci 1960-ih) je → Pučko otvoreno učilište (POU) Zabok, prvotno Narodno sveučilište Zabok, osnovano 1961. Danas u okviru POU-a djeluje dislocirani studijski centar Fakulteta za menadžment u turizmu i hotelijerstvu iz Opatije. POU 2011. preuzima vođenje Gradske galerije Zabok, otvorene 2010. U okviru Narodnoga sveučilišta 1964. osnovana je prva javna knjižnica u Zaboku koja od 2005. radi kao samostalna ustanova → Gradska knjižnica Ksaver Šandor Gjalski, u sastavu koje je prostor je za izložbe, predavanja, književne večeri i koncerte. Prva kinodvorana, Radnik, otvorena je 1948. u bivšem skladištu u Billerovu dvorištu. U novu dvoranu kino je preseljeno 1958, od 1966. u sastavu je Narodnoga sveučilišta, a od 2013. djeluje u okviru Multimedijskoga centra Zabok, prvoga u Županiji. Najstarija radijska postaja u Hrvatskome zagorju → Radio Zabok, osnovana je 1962. U Zaboku od 2003. izlaze tjednik → Zagorski list, godišnjak Zabočki list te Godišnjak grada Zaboka (2013), koji izdaje zabočki ogranak Matice hrvatske.

U Zaboku djeluje pedesetak udruga, društava i sportskih klubova. Dugotrajnom aktivnošću ističu se DVD (1924), Lovačko društvo Trčka (1945), Športsko ribolovno društvo Zabok (1957), Ansambl Zabok (osnovan 1958. kao Omladinsko kulturno-umjetničko društvo »Josip Debeljak«), s folklornom i likovnom sekcijom »Josip Kaltnecker«), Mješoviti zbor »Gjalski« (preteča mu je muški Zbor »Gjalski« iz 1926) te Društvo Naša djeca s dječjim zborom Zabočki mališani (1993). Grad Zabok osnovao je 2023. Regenerator, centar urbane kulture, koji djeluje u novoizgrađenim i obnovljenim prostorima nekadašnjega industrijskoga pogona Regeneracije. U gradu djeluju udruge: Građanska organizacija za kulturu (GOKUL, 1999), pokretač međunarodnoga festivala kratkometražnoga filma → Tabor Film Festival i filmova za djecu »Kiki«, Udruga Mraz (2004), Mreža udruga Zagor (2007) i Udruga Regenerator (2009). Najpoznatiji sportski klubovi su nogometni klub Mladost (1938), Moto-športsko društvo Zabok (1961. organiziralo je na stazi Vučak prve motokros utrke u Jugoslaviji), košarkaški klub Zabok (1977) i Plivački klub Olimp (1994).

Najstariji spomen Zaboka nalazi se u darovnici Karla I. Roberta Anžuvinca kojom je posjed Zabok dodijeljen Petru, sinu Nuzlinovu. Njegovi nasljednici služili su se pridjevkom de Zabok, što se u XV. st. ustalilo kao ime Zaboky de Zabok ili Zaboky ili Zabočki. Sjedište posjeda, utvrda → Kaštelj, nalazilo se uz veliki riječni zavoj (bok) Krapinčice. Ostatci kaštela obitelji Zabočki bili su vidljivi podno kapele sv. Antuna još do sredine XX. st. Nasljednici Zabočkih i noviji gospodari gradili su svoje dvorce i kurije te na širem zabočkom području osnivali manje posjede, među kojima se ističu → Gredice, zapadno od Zaboka, i → Bračak (Obračak ili Prilesje), istočno od Zaboka. Sjedištem župe Zabok je postao 1658. U XIX. st. uz župnu crkvu nastala je najstarija jezgra današnjega Zaboka, tzv. Pjac. Ondje su i stare zgrade zabočke općine i osnovne škole te najstarija gostionica Polanović. Nakon izgradnje zagorske pruge (Zaprešić–Varaždin), s odvojkom za Krapinu 1886, u predjelu Trebež uz željeznički kolodvor nastalo je novo središte koje se povezalo sa starim u jedinstveno naselje. Željeznički čvor Zabok bio je glavni prekrcajni kolodvor za teretne vlakove koji su prevozili ugljen iz zagorskih ugljenokopa. Osim toga, do Zaboka su putovali i putnici za lječilište u Krapinskim toplicama pa je željeznička postaja isprva nosila dvojni naziv Zabok–Krapinske toplice. Do 1916, kad je izgrađen odvojak pruge do Gornje Stubice, putnici za lječilište u Stubičkim Toplicama prevozili su se cestom s ondašnje postaje Stubičke Toplice koja se nalazila na Bračku. Nakon dolaska željeznice, Zabok je 1891. postao općinsko sjedište te su se razvijali obrti i trgovina, a potom i industrija. Industrijalac M. Prpić osnovao je 1936. prvu zabočku tvornicu Tekstilnu industriju Milan Prpić (nakon 1945. → Zagorska industrija vunenih tkanina, ZIVT). Kao važno prometno čvorište, Zabok su 6. IV. 1941. bombardirali Nijemci. Nakon Drugoga svjetskog rata ZIVT je postao nositelj ubrzane industrijalizacije – izdvajanjem iz ZIVT-a nastale su i druge zabočke tvornice. Povoljan prometni položaj dodatno je osnažen 1964. izgradnjom Zagorske magistrale (Zagreb–Krapina), koja se kraj Zaboka križa s cestama za Klanjec, Krapinske Toplice, Donju Stubicu i Zlatar, što pridonosi razvoju i urbanizaciji (1967. izgrađen je prvi neboder u Zagorju) te demografskomu rastu (broj je s 1149 stanovnika 1953. narastao na 2331 stanovnika 1971). Većina tvornica nastavila je poslovati i nakon promjena početkom 1990-ih, dok je ZIVT završio u stečaju. Od 2006. pokrenuta je obnova napuštenoga tvorničkog kompleksa ZIVT-a u okviru projekta City park Zabok. Poštujući naslijeđe industrijske baštine, u obnovljene prostore smješteni su uredi (gradska uprava i komunalno poduzeće), trgovine, ugostiteljski, sportski, kulturni i drugi sadržaji. Od 2012. tu se nalazi i novi autobusni kolodvor. Na taj način nastalo je i treće gradsko središte, Zivtov trg, s tvorničkim dimnjakom, simbolom zabočke industrijalizacije i najvišim zidanim dimnjakom u RH (73 m). U cijelom području južno od pruge izgrađeno je, osim novih industrijskih poduzeća, šest velikih trgovačkih centara i mnoštvo manjih. Novo gradsko središte povezano je sa starim preko pruge s biciklističko-pješačkim mostom (2024), koji je dio biciklističke staze Zabok–Lug Zabočki–Oroslavje, a koja uključuje i most na rijeci Krapini.

LIT.: 100 godina željezničke pruge Zaprešić–Varaždin–Čakovec–Zabok–Krapina, Varaždin 1986. • V.Saftić, Industrijalac Milan Prpić i ZIVT, Hrvatsko zagorje, 11(2005) 3–4. • N. Đurek i dr. (ur.), Z−A Book: po crvenom tepihu, Zabok 2016. • V. Klaužer i J. Mihaljević (ur.), Zabok: od plemićkog posjeda do modernog grada, Zagreb–Zabok 2023.

B. Mikac