Gornja Stubica (naselje)

župna crkva sv. Jurja Mučenika, XVII–XXI. st.

tlocrt župne crkve sv. Jurja Mučenika, XVII–XXI. st.

dvorac Oršić, XVIII–XIX. st.

Gornja Stubica, naselje i općinsko središte u južnome dijelu Zagorja, smješteno u sjevernome podnožju Medvednice; 747 stanovnika. Glavnina naselja nalazi se na nadmorskoj visini od 204 m u dolini potoka Piškornice, jednoga od izvorišnih krakova Topličine (Topličkoga potoka), dok je župna crkva sv. Jurja Mučenika smještena na brijegu južno iznad naselja. Crkva se odlikuje izrazitom povijesnom slojevitošću. Današnji je izgled dobila pregradnjama u XX. st., kojima je povećano starije zdanje nastalo u nekoliko etapa od XVII. do XIX. st. Najstariji i najvrjedniji dio crkve kameni je zvonik u pročelju, katnim vijencima podijeljen na četiri etaže i zaključen visokom neobaroknom lukovicom. Spominje se u vizitaciji iz 1622. Na brod zaključen svetištem u baroknome su razdoblju dograđene bočne kapele, južna u XVII. i sjeverna u XVIII. st., čime je oblikovan križni tlocrt crkve. U historicističkoj obnovi crkve nakon potresa 1880. produženo je svetište i dograđen trijumfalni luk, srušen pri novoj obnovi 1936–37, kada je na stari dio sa zvonikom i kapelama dograđen novi dio, oblikovan poput trobrodne bazilike pravokutna tlocrta te zaključen polukružnom apsidom. Nakon zagrebačkoga i petrinjskoga potresa 2020, crkva i župni dvor pretrpjeli su značajna oštećenja, a temeljito su obnovljeni 2022. Od bogatoga baroknog inventara sačuvana su tri oltara i dio propovjedaonice. Glavni oltar, postavljen 1740, u središnjoj niši ima kip sv. Jurja na konju sa sv. Margaretom te po tri stupa sa svake strane. Do središnjega kipa kipovi su apostola Petra i Pavla. Oltar je s vremenom izgubio prvotnu ornamentalnu dekoraciju. U lijevoj pokrajnjoj kapeli stajao je oltar posvećen sv. Antunu Padovanskomu, dar grofa Kristofora Oršića, danas posvećen Žalosnoj Mariji. U desnoj pokrajnjoj kapeli smješten je oltar sv. Florijana koji je dao sagraditi zagrebački kanonik Nikola Petričević. Isti je donator u brod crkve dao postaviti i propovjedaonicu, koja se danas nalazi na pjevalištu ispod orgulja. Inventar crkve obuhvaća i vrijedno liturgijsko posuđe i ruho te slike Ružice Dešković i Vladimira Pavleka s kraja XX. st. Župni dvor spominje se kao drvena zgrada u vizitaciji iz 1699. U današnju prizemnicu preuređen je nakon potresa 1880. te 1981–82. U parku župne crkve podignut je 1999. spomenik Domovinskomu ratu, zajednički rad K. Roda i M. Drempetić Hanžić. U blizini crkve nalazi se i najpoznatiji gornjostubički spomenik, → Gupčeva lipa, stoljetno stablo pod kojim su se po legendi okupljali pobunjeni seljaci 1573. Na brdu Samci, sjeverno od središta, nalazi se dvorac Oršić, u kojemu je danas smješten → Muzej seljačkih buna. Podignuli su ga Oršići na mjestu srednjovjekovne utvrde (→ Samci), a građen je u obliku slova »L«. Na ulazu je barokni kameni portal, a na bočnome krilu klasicistički portik. U bočnome je krilu kapela sv. Franje Ksaverskoga s iluzionističkim zidnim slikama. S dvorišne su strane trjemovi s arkadama. Uvriježeno je da ga se smatra dijelom Gornje Stubice, iako se nalazi na području susjednoga naselja Samci. Uz dvorac, kao sastavni dio perivoja koji ga okružuje, 1973. podignut je → Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu, djelo kipara A. Augustinčića. Na početku Aleje lipa, kojom se pristupa dvorcu Oršić, podignuto je 1973. spomen-obilježje partizanskim jedinicama koje su nosile Gupčevo ime, kao i istoimenoj postrojbi koja se borila na republikanskoj strani u Španjolskome građanskom ratu. Dolinsko središte naselja, nekadašnji tržni prostor, označava poklonac sv. Ivana Krstitelja iz polovice XVIII. st., obnovljen 2000. po nacrtu arhitekta T. Premerla. Novijom izgradnjom naselje se od tamo širilo uz cestu prema Donjoj Stubici. U središtu naselja podignut je i spomenik heroju Domovinskoga rata, pilotu R. Perešinu. Njegovo poprsje, djelo kipara M. Mikuljana, postavljeno je 1999.

Gornja se Stubica prvi put spominje 1209. u ispravi ugarskoga kralja Andrije II., u kojoj se navodi crkva sv. Jurja na posjedu Stubica, koji je pripadao zagrebačkome županu Vratislavu. Župa u Gornjoj Stubici prvi se put spominje 1334, a u kanonskim vizitacijama 1622. Na području Gornje Stubice svoje posjede imalo je nekoliko loza Akina roda, od kojih je većina propala do kraja XIII. st., a preživjela je jedino loza Arlanda I. Njegovi potomci podijelili su se sredinom XIV. st. na dvije grane, gornjostubičku i susedgradsko-stubičku. Srednjovjekovni grad na brdu → Samci sagradio je Nikola IV. Gornjostubički, a gornjostubička ga je grana Arlandova roda držala do smrti posljednjega potomka te grane 1464. Njihove posjede razdijelile su u XV. st. mnoge plemićke obitelji (Ljupša, Raškaj i dr.), koje se 1480. pojavljuju zajedno kao nobiles de Superiori Ztubicza. U prvoj polovici XVI. st. vlasnik grada na Samcima bio je Ivan Stubički (Stubiczay), a nakon udaje njegove kćeri Veronike za Ambroza Gregorijanca, grad je do 1603. bio u vlasništvu obitelji Gregorijanec. U ruševnome stanju preuzeo ga je potom Juraj Petričević od Miketinca, ali ga je 1658. bio prisiljen predati svojemu zetu Ivanu Franji Oršiću (1630–1686). Pokraj ostataka srednjovjekovnoga grada 1756. Krsto II. Oršić sagradio je dvorac u baroknome stilu, koji je ostao u vlasništvu Oršića sve do 1924. Tijekom XVI. i XVII. st. na području Gornje Stubice svoje su posjede imale mnogobrojne plemićke obitelji, koje su sačinjavale poseban → gornjostubički plemićki distrikt. Samo naselje do sredine XIX. st. razvijalo se sporo. U blizini Gupčeve lipe sagrađena je školska zgrada, u kojoj je redovita nastava započela 1875. Značajniji urbani razvoj započeo je tek nakon 1870, kada je Gornja Stubica postala sjedište općine. Od 1897. održavali su se sajmovi, a 1902. osnovana je seljačka zadruga Sv. Matej te gospodarsko društvo (1905). Do naselja je 1916. izgrađena željeznička pruga, što je pomoglo daljnjemu razvoju, posebice nakon Prvoga svjetskog rata, kada je najprije 1924. osnovana Hrvatska seljačka zadruga Gupčev dom, koja se nalazila u Oršićevu dvorcu, a potom 1931. voćarska zadruga, iz koje se nakon Drugoga svjetskog rata razvila tvornica Stubičanka, odnosno kasnije → Dona i sve do novijega doba činila okosnicu gospodarskoga razvoja. DVD Gornja Stubica osnovan je 1891 (puhački orkestar postoji od 1995), a ostali DVD-i djeluju u Dobrim Zdencima (1951), Šagudovcu (1952) i Svetome Mateju (1964). Gornja Stubica ima bogatu kulturnu i sportsku povijest: 1926. osnovan je ogranak Seljačke sloge, a od 1979. djeluje KUD »Matija Gubec«, s nizom sekcija. Od glazbenih društava, od 2000. djeluje i Ženski vokalni ansambl Fiola. Od 1990. djeluje i Galerija »Lira Lipa«, u sklopu koje djeluje i Likovna radionica »Lipa«, pokrenuta 1987. Dvadesetak godina djeluje i Atelje »Naive Art« naivnoga slikara Z. Pižira. Očuvanjem baštine i organizacijom kulturnih manifestacija bave se udruge Gornjostubička luč (2010) i Lipin cviet (2012), dok je Društvo »Sv. Juraj« (1993–2015), osim organizacije manifestacija Jurjevo i Ljeto u dvorcu Oršić, bilo i nakladnik glasila → Gupčeva lipa. Osim nogometa (klub »Matija Gubec«, osnovan 1970), zapažene rezultate postiže triatlonski (1999) i atletski klub »Rudolf Perešin« (2000).

LIT.: Gornja Stubica (tematski broj), Hrvatsko zagorje, 10(2004) 1–2.

B. Čičko i R.