Konjščina (naselje)

župna crkva sv. Dominika, XIII-XIX. st.

župna crkva sv. Dominika, XIII-XIX. st.

unutrašnjost, župna crkva sv. Dominika

Konjščina (službeni naziv od 1992, naselje nastalo izdvajanjem iz naselja Donja Konjščina), naselje i općinsko središte u dolini Krapine u istočnome dijelu Zagorja; 910 stanovnika. Novi dio naselja leži na brežuljku između desne obale Krapine i pritoke Selnice, uz željezničku prugu Zagreb–Varaždin i cestu Zabok–Novi Marof, a stari (Donja Konjščina, 139 stanovnika) u nizini uz Selnicu. Nekadašnje rudarsko središte (→ Konjščinski ugljenokopi), a nakon zatvaranja ugljenokopa lignita početkom 1960-ih razvija se kao industrijsko središte. Većina stare industrije (metalna, elektrotehnička) danas je zatvorena, a od novih važne su prehrambena industrija (riba) i iskorištavanje Sunčeve energije (3 MW). Razvijeni su i malo poduzetništvo, obrt i trgovina. U jugoistočnome dijelu naselja, na mjestu nekadašnjih površinskih kopova, formirala su se jezera, tzv. → Konjščinski bajeri, na kojima se održavaju ribička natjecanja.

Naselje je kulturno i školsko središte s osnovnom i srednjom školom te dječjim vrtićem (osnovan 1962, u novoj zgradi od 1977). Osnovna škola osnovana je 1840. uz crkvu u Donjoj Konjščini, a od 1961. smještena je u novu zgradu na današnjoj lokaciji u blizini željezničke postaje (obnovljena 1979); 1981. sagrađena je sportska dvorana kojom se zajednički koriste osnovna i srednja škola. Ima područnu školu u Jertovcu. Srednja škola počela je raditi u obližnjem Pešćenu 1930-ih kao rudarska škola, u sastavu koje je bio i učenički dom. God. 1953. škola i dom preseljeni su u → Poznanovec, a od 1947, uz već postojeću Rudarsko-industrijsku školu, djeluje i Škola učenika u privredi koja se 1961. iz Pešćena preselila u zgradu stare osnovne škole pokraj crkve. Nova zgrada srednje škole podignuta je u središtu naselja, a obrazuje učenike za elektrotehnička, strojarska i trgovačko-komercijalna zanimanja. U Konjščini djeluju i mnoge kulturne, sportske i druge udruge: DVD (1926), Lovačko društvo »Fazan« (1954), Športsko ribolovno društvo »Štuka« (1960), KUD Konjščina (1979), Planinarsko društvo »Gradina« (1982), Nogometni klub Sloga (1998), Likovna udruga »Stari grad« (2007), Moto klub »White horses« (2007), Moto klub »Route riders« (2008), Vokalni sastav Arete (2008) i dr.

Barokna župna crkva sv. Dominika (1734) u Donjoj Konjščini (otuda stariji naziv mjesta Cirkveno Selo) jednobrodna je građevina s pravokutnim brodom. Uz pročelje je zvonik s baroknom kapom, a uz svetište sakristija. Crkva je opremljena zidnim slikama (početak XX. st.), neoklasicističkim glavnim oltarom sv. Dominika, stolara Ivana Peruzzija iz Žarovnice (1867), baroknom propovjedaonicom zagrebačkoga kipara Josipa Stallmayera (sredina XVIII. st.), crkvenim namještajem pretežito iz XIX. st. te liturgijskom opremom (XVIII. i XIX. st.). U crkvi su nadgrobne ploče Otilije Horvath iz 1851. i Ivana N. Šandora Gjalskoga iz 1856. Orgulje su djelo graditelja Antuna Schimenza iz 1862. i nedavno su obnovljene. Prigodom obnove crkve 2014. na svetištu su pronađena tri zazidana romanička prozora, koji postanak crkve datiraju najkasnije u drugu polovicu XIII. st. Prvotno je bila posvećena sv. Nikoli (1334), a potom sv. Dominiku (1348). Župna kurija, nedaleko od crkve, jednokatna je građevina četvrtasta tlocrta s krovom na četiri vode, sagrađena u drugoj polovici XVIII. st. Na župnome dvoru sačuvana su dva portreta: Josipa Galjufa i Jurja Haulika, autora Michaela Schlechte iz 1830. Kasnogotička utvrda, posjed grofova Konjskih, jedinstven je primjer nizinske utvrde okružene opkopom s vodom (tzv. wasserburg) u Hrvatskome zagorju. Građena je u obliku četverokuta, s trima polukružnim izbočenim kulama sa streljačnicama, postavljenima u središta stranica. God. 1880. potres je oštetio utvrdu, koja je tek nedavno obnovljena i natkrivena. Od 2007. Udruga »Grofovija Konjski« ondje organizira Sajam pri starom gradu.

U dokumentima se pod imenom Selnica prvi put spominje 1334. u naslovu župne crkve sv. Nikole (Item ecclesia sancti Nicolai de Selnicha) u popisu župa Zagrebačke biskupije Ivana Arhiđakona Goričkoga. Čini se da je to naselje nakon 1334. stradalo jer se u kraljevskoj darovnici Dominiku Konjskomu iz 1346. Selnica spominje isključivo kao pusta i nenaseljena zemlja, na kojoj je prije 1348. Dominik Konjski sagradio ili obnovio kamenu crkvu te ju posvetio sv. Dominiku. Nova je crkva tijekom vremena postala jezgrom današnjega naselja, koje se 1367. spominje pod nazivom Szelnicha aliter Konschina. U rukama Dominikovih potomaka Konjščina je bila sve do polovice XVII. st., s kraćim prekidom tijekom prve polovice XVI. st., kada je bila u rukama plemićke obitelji Vragović. Zahvaljujući povoljnu prometnom položaju na raskrižju cesta koje su povezivale varaždinski kraj sa zagrebačkim te krapinski kraj s križevačkim, tijekom druge polovice XV. st. razvila se u trgovište (oppidum Zelnica Zenth Domankus), kojemu je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin dodijelio 1474. pravo održavanja tjednoga sajma, a novom ispravom 1477. potvrdio to pravo te ga proširio i na održavanje većega sajma svaka tri tjedna. Daljnji razvoj Selnice naglo je zaustavljen u prvoj polovici XVI. st. zbog čestih provala Osmanlija, što je dovelo do ruralizacije naselja i pretvaranja njegovih stanovnika u kmetove. God. 1545. kraj Konjščine sukobile su se hrvatska i osmanska vojska (→ Bitka kraj Konjščine), a za Seljačke bune 1573. utvrda obitelji Konjski bila je pod opsadom pobunjenih seljaka, a naselje opljačkano i spaljeno. Nakon izumrća obitelji Konjski, vlastelinstvo s utvrdom bilo je u vlasništvu plemićkih obitelji Keglević, Čikulin i Sermage. Od 1772. do 1848. u vlasništvu je Zagrebačke biskupije, koja je 1840. utemeljila osnovnu školu pod nazivom Narodna učiona Konjščinska.

LIT.: K. Regan, Plemićka obitelj Konjski, u: D. Roksandić i D. Agičić (ur.), Spomenica Josipa Adamčeka, Zagreb 2009; Hrvatsko zagorje (tematski broj), 12(2006) 1–2.

K. Filipec, K. Regan i D. Njegač