Lobor (naselje)

panorama

panorama

župna crkva sv. Ane, 1807–30.

Lobor, naselje i općinsko središte u Hrvatskome zagorju, sjeverno od Zlatara; 477 stanovnika. Leži na južnim padinama Ivanščice, na potoku Reki, na 262 m nadmorske visine. Glavna kulturna znamenitost je gotička barokizirana proštenjarska crkva → Majke Božje Gorske. Najstariji arheološki nalazi s područja naselja datirani su u rano brončano doba (1750–1600. pr. Kr.). U rimsko doba ondje je postojalo naselje o čemu svjedoče ostatci rimske nekropole (II–III. st.). Među nalazima ističe se vojnička nadgrobna stela posvećena centurionu X. legije Gemine Marku Kokceju Superijanu i pretorijancu Valeriju Lucilijanu, rimskim građanima panonsko-noričkoga podrijetla. Otkrivena je u središtu naselja 1857, a datira se u II–III. st. Lobor se prvi put u pisanim izvorima spominje 1244. kao posjed (possessio Lobur), koji hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. za zasluge daje varaždinskomu županu Mihovilu. God. 1259. prvi se put spominje i utvrda → Lobor (castrum Lobor) u ispravi kralja Bele IV., a poslije i pod nazivom oppidum. Godine 1334. spominje se i župa Lobor u popisu župa Zagrebačke biskupije. Od 1525. utvrda i naselje bili su u posjedu plemićke obitelji Keglević, pripadnici koje su u XVII. st. u ravnici južno od današnjega naselja podignuli barokni dvorac Lobor (→ Markušbrijeg). Tada je stara utvrda bila zapuštena, a danas su sačuvane samo ruševine vanjskih zidina. God. 1941–42. dvorac se koristio kao sabirni logor za židovske žene i djecu (njih oko 1300), koji su u kolovozu 1942. deportirani u Auschwitz. Kasnobarokna župna crkva sv. Ane, podignuta 1807–30. na mjestu starije crkve, jednobrodna je građevina poligonalnoga tlocrta, s masivnim zvonikom na pročelju i svetištem kvadratnoga tlocrta. Brod je izduženoga pravokutnog oblika sa snažno, prema van potisnutim bočnim zidovima, koji tvore plitke segmentno zaključene niše. Pred svetištem je svođeni slavoluk, a isti oblik ponavlja se iznad pjevališta. Time je unutrašnjost crkve dobila četverolisni tlocrt, vrlo kratkih, zaobljenih »listova«. Glavni oltar sv. Ane, nabavljen 1742, prenesen iz starije crkve, renovirao je i dopunio 1886. J. Bizjak. Visoki je retabl na kojem se miješaju elementi kasnoga klasicizma s neobaroknim. Pobočni oltari, oltar Majke Božje Žalosne i oltar sv. Franje Ksaverskoga odstranjeni su 1838. te potom nadomješteni novim istoimenim oltarima. Po svojim arhitektonskim karakteristikama slični su glavnomu oltaru. Orgulje, izgrađene 1839, djelo su Georga Gottharda Steiningera. Župni dvor jednostavna je katnica smještena na uzvisini istočno iznad crkve. Podignut je 1803. po pojednostavljenoj kasnobaroknoj shemi, bez naglašenih stilskih obilježja. Kapelu sv. Antuna Padovanskoga dao je 1703. podići grof Petar Keglević. Jednobrodna je građevina sa zvonikom na pročelju, koji je u donjem dijelu četvrtast, a u gornjem oktogonalan. Oltar je izrađen 1770. U kapeli je pohranjen i kameni kip sv. Antuna Padovanskoga, vjerojatno rad I. J. Altenbacha iz oko 1690. Nedaleko od naselja izgrađen je noviji zidani poklonac u kojemu se nalazi kip Žalosne Marije s mrtvim Kristom u krilu, rad pokrajinskoga majstora iz oko 1675. – Gospodarsku osnovu naselja čine poljoprivreda, šumarstvo, industrija (metalna, prehrambena, drvna), obrtništvo, trgovina i ugostiteljstvo. Početak organiziranoga školstva u Loboru seže u 1834; prva školska zgrada izgrađena je 1858. pokraj župne crkve, a nova 1930. God. 2008. dograđena je sportska dvorana i nadograđena školska zgrada. U sastavu Osnovne škole Franje Horvata Kiša djeluje i područna škola u Petrovoj Gori. U Loboru djeluje i nekoliko društava i udruga: DVD Lobor (1923), Lovačko društvo »Oštrc« (1938), Športsko društvo Lobor (1970), KUD Lobor (1973), Loborske mažoretkinje (1994), Auto-moto klub »Off-road« (2006), Udruga za kulturno stvaralaštvo »Franjo Horvat Kiš« (2006), Udruga za kulturno stvaralaštvo »Zagaj« (2007), Viteško društvo Svetog Križa (2007), Hrvatsko planinarsko društvo »Pusti Lobor« (2013) i dr.

LIT.: V. Noršić, Lobor, Tkalčić, 11(2007). • Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008.

D. Njegač i K. Filipec