Pregrada (grad)

plan Grada

grad oko 1900.

župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, 1803–18.

Pregrada, grad i sjedište gradske uprave; 1870 stanovnika. Pregrada je cestovno naselje, smješteno u dolini Kosteljine, u njezinu proširenom dijelu na izlazu iz sutjeske kroz koju se probija uzvodno, i u podnožju i na prisojnoj strani Kune gore. Tradicionalno je upravno, gospodarsko i urbano središte sjeverozapadnoga dijela Zagorja. Gospodarsku osnovu čine industrija, obrtništvo, trgovina te uslužne djelatnosti. Pregrada je i odgojno-obrazovno i kulturno središte. Osnovna škola sustavno djeluje od 1843, preseljena je 1909. u zgradu u središtu mjesta (tzv. Stara škola), a 1983. u današnju zgradu osnovne škole. Dječji vrtić otvoren je 1975, a 1997. preseljen je u novu zgradu. Srednjoškolsko obrazovanje ima začetke u razdoblju 1930–40. kada je pregradski profesor Željko Kunović u vlastitoj kući podučavao nadarene učenike u gimnazijskom gradivu. Od 1977. do 1990. djelovalo je područno odjeljenje Srednjoškolskoga centra iz Krapine, a od 1997. djeluje Srednja škola Pregrada, koja je 2003. preseljena u novu, suvremeno opremljenu zgradu uz koju je izgrađen i učenički dom. Od 2004. djeluje i glazbena škola. Pregrada je i akademsko središte: 2008. otvoren je dislocirani studij fizioterapije Veleučilišta Lavoslav Ružička iz Vukovara, a 2010. odjel izvanrednoga studija sestrinstva Medicinskoga fakulteta iz Osijeka. Glavne kulturne ustanove su → Gradska knjižnica Pregrada i → Muzej grada Pregrade. KUD Pregrada sustavno djeluje od 1981, a pod današnjim nazivom od 1992. U svojem sastavu, uz mješoviti zbor, preteče kojega povremeno djeluju od prije Prvoga svjetskog rata, ima i limenu glazbu, folklornu i tamburašku sekciju. Tradiciju pucanja iz kubure njeguje udruga Složna kubura (1993). Najznačajnija godišnja kulturna ali i turistička manifestacija jest → Branje grojzdja, koju organizira Turistička zajednica. Od sportskih društava, najpostojaniju tradiciju ima nogometni klub, a djeluje i teniski klub (1992). U Pregradi djeluju još i lovačko, ribolovno i planinarsko društvo (upravlja planinarskim domom na Kuni gori).

Najznačajniji spomenik je župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, prostrana kasnobarokna građevina koja dominira vizurom mjesta. Zbog monumentalnosti i dvaju šiljatih zvonika popularno se naziva »zagorskom katedralom«. Građena je 1803–18. i posvećena 1820. U trodijelnoj kompoziciji prostora dominira prostrani ovalni brod flankiran plitkim bočnim kapelama. Crkva ima četverokutno svetište i kupolu nad brodom, a na glavnom pročelju fresku nad ulazom. U crkvi se nalaze glavni oltar s velikom slikom Uznesenje Marijino iz 1833, klasicistička propovjedaonica (1820), klupe, velika svjetiljka i orgulje, koje je 1834. gradio Franjo Focht iz Pečuha, a prenesene su iz zagrebačke katedrale. U zid svetišta ugrađene su nadgrobne ploče grofova Keglevića (1579) i Gorupa (1680) iz stare gotičke crkve. Ispred župne crkve, na novouređenome Trgu Gospe Kunagorske, postavljeni su grobnica komunističkih žrtava iz Drugoga svjetskoga rata, nad kojom je reljef kardinala Stepinca, i spomenik hrvatskoj državi. Sjeverno od župne crkve, na povišenome položaju smješten je župni dvor, dobro uščuvana jednokatna kurija od kamena i opeke građena 1749–86. Najraskošniji je i najvažniji primjer kasnobarokne župne kurije u Zagorju. U neposrednoj je blizini župne crkve, pročeljem okrenuta na glavnu ulicu, obnovljena zgrada Stare škole u koju su smješteni gradski muzej i gradska knjižnica. Na glavnoj ulici kompaktne urbane cjeline je secesijska, bogato dekorirana jednokatna zgrada koju je 1894. izgradio → Adolf Alfons Thierry de Châteauvieux za vlastitu obitelj te u prizemlje smjestio ljekarnu K angjelu čuvaru, a u dvorištu nadogradio pogon za proizvodnju lijekova.

Dvorac Gorica smješten je na padinama brežuljka na istočnome prilazu Pregradi, uz cestu za Plemenšćinu. To je kasnorenesansni-ranobarokni jednokatni trokrilni sklop nejednakih krila s unutrašnjim dvorištem otvorenim prema zapadu i okruglom dvokatnom kulom na jugoistočnome uglu, koja za jednu etažu nadvisuje dvorac. Ulaz u dvorac nalazi se na sredini istočnoga krila, a čini ga portal s polukružnim nadvojem, uokviren kamenim blokovima te ukrašen zaglavnim kamenom s grbom obitelji Keglević, iznad kojega se nalazi još jedan i polovično sačuvan kameni grb te obitelji. Po katastarskome planu iz 1861. dvorac je na sjeverozapadnome uglu imao još jednu okruglu kulu, a na zapadnoj strani niži ogradni zid, koji je u međuvremenu porušen. Na mjestu današnjega dvorca Keglevići su prvotno sagradili utvrđenu kuriju, koja se u dokumentima prvi put spominje 1587. U posjedu Keglevića bila je do kraja XVII., st. kada je prešla u posjed Patačića. Kasnije je ponovno bila u vlasništvu Keglevića, koji su Goricu 1883. prodali obitelji Kaučić, u čijem se posjedu nalazi i danas. Uz dvorac se nalazi zapušteni pejzažni perivoj s jezerom i otočićem, oblikovan u XIX. st. od samonikle šume hrasta kitnjaka i običnoga graba.

Dvorac Dubrava nalazi se oko 2 km jugoistočno od Pregrade, na istočnoj strani doline Kosteljine. Od nekadašnjega četverokrilnog dvorca očuvana su dva krila s cilindričnom kulom na uglu pa tlocrt dvorca ima oblik slova »L«. Istočno krilo ima arkadno otvoreno prizemlje, a kraće sjeverno krilo arkade u objema etažama. Podignut je vjerojatno 1798. Pred jugozapadnim pročeljem nekoć je bio prostrani vrt, 1861. upisan kao perivoj. I Dubrava je prvotno bila posjed Keglevića. Kurija na tome mjestu spominje se prvi put 1622. Kasniji vlasnici bili su Limburzi, Oršići, Kuhtići te tvorničar J. Badl, čiji je sin prodao Dubravu 1919. i otada je veći dio posjeda rasprodan seljacima.

Pregradska župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, prvi se put spominje 1334. u popisu župa Ivana Arhiđakona. Stara crkva bila je iznad današnje župne crkve. Patronatsko pravo nad crkvom imali su sve do ukinuća kmetstva gospodari → Kostelgrada, u kojem je bilo sjedište vlastelinstva. U XVI. st. vlastelini Keglevići napuštaju Kostelgrad i u dolini Kosteljine grade dvorac Goricu, potom i Dubravu, što daje zamah razvoju Pregrade kao novoga trgovišta i lokalnoga središta u blizini dvorca. Potkraj XVI. st. trgovište Pregrada imalo je oko 300 stanovnika, koji se nazivaju građanima (cives), a promjena statusa potaknula je doseljavanje iz okolnih sela. Središte naselja formirano je između župne crkve i Kosteljine. U XVII. st. spominje se gostinjac povezan s tržnim prostorom. Novi župni dvor, među prvima u Zagorju od čvrstoga materijala, građen je 1749–86, a umjesto dotrajale i u potresu (1775) oštećene župne crkve gradi se 1803–18. u njegovu podnožju današnja župna crkva. U to se doba naselje počinje širiti prema jugu a, nakon što je 1858. bilo premješteno gradsko groblje, i prema sjeveru. Poticaj razvoju bilo je i proglašenje Pregrade kotarskim središtem 1857, naselje se nastavlja širiti, a zbog izgradnje iskapaju se i obronci brda koje se sa zapada spuštalo do središnje ulice. Na mjestu iskopa grade se građanske kuće. Potkraj XIX. st. grade se zgrade suda, škole, kuća ljekarnika Thierryja te nastaju manji nizovi kuća pa Pregrada dobiva urbana obilježja. DVD je utemeljen 1889, a 1903. Pregrada dobiva telegraf i telefon. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova jako je obrtničko središte, a 1945. utemeljena je poljoprivredna zadruga. Nakon Drugoga svjetskoga rata postaje prvo rudarsko, a nakon zatvaranja ugljenokopa (→ pregradski ugljenokop) i industrijsko središte (→ Emka d.d.,→ Okiroto d.d.). Stare tvornice prestaju raditi nakon 1990. ili se postupno pretvaraju u manja poduzeća, smještena u novoj industrijskoj zoni uz Kosteljinu u južnome dijelu naselja.

LIT.: I. Filipčić, Župa Pregrada, Zagreb–Pregrada 1983. • Pregrada i okolica: po dragome kraju, Kaj, 18(1985) 2–3. • Pregrada (tematski broj), Hrvatsko zagorje, 8(2002) 1.

R.