vrbovečko vlastelinstvo

vrbovečko vlastelinstvo, srednjovjekovno i novovjekovno zemljišno dobro na samome sjeverozapadnom rubu Zagorja, nastalo najkasnije u XIV. st. raspadom → Vrbovečke županije. Poslije je bilo u sklopu Zagorske grofovije (1399–1488) te naposljetku zagorskoga distrikta Varaždinske županije (districtus Zagoria). Obuhvaćalo je brdovitu zemlju s lijeve strane gornjega toka Sutle. Na sjeveru i zapadu graničilo je sa Štajerskom, na istoku s veleposjedom Zagorskih knezova i potom Gisingovaca, a na jugu s cesargradskim vlastelinstvom. Središte vrbovečkoga vlastelinstva nalazilo se u utvrdi Vrbovec, po kojoj nosi ime, a najkasnije od posljednje četvrtine XV. st. u Malome Taboru, po kojem se u dijelu historiografije ovo zemljišno dobro naziva još i malotaborskim vlastelinstvom. Kao samostalno zemljišno dobro prvi se put u dokumentima spominje 1397, kada ga je hrvatsko-ugarski kralj Sigismund Luksemburgovac darovao Hermanu II. Celjskomu, a raspalo se potkraj XV. i početkom XVI. st. nakon što je Ivaniš Korvin velike dijelove vlastelinstva prepustio Nikoli Kotviću od Holdendorfa (→ vrbovečki plemićki posjed) i obitelji Rattkay. Po ispravi Zagrebačkoga kaptola od 28. V. 1398. o uvođenju Hermana II. Celjskog u posjed Vrbovca, ubrajalo se među veća i naseljenija vlastelinstva. U njegovu sastavu nalazilo se trgovište Klenovec Humski pod vlastelinskom jurisdikcijom (liberavilla sub eodemcastro habita) te nekoliko desetaka današnjih sela i zaselaka. Glavna gospodarska osnova vlastelinstva bilo je vinogradarstvo, a dodatni su prihod vlasnicima donosile mitnice u Humu na Sutli, Desiniću i Miljani. Potkraj XV. i početkom XVI. st. iz sastava vrbovečkoga vlastelinstva izdvojeni su velikotaborski i → vrbovečki plemićki posjed sa sjedištima u istoimenim utvrdama, koje će 1520-ih pod jednom vlašću okupiti obitelj Rattkay te sjediniti u → velikotaborsko vlastelinstvo.

LIT.: D. Karbić, Povijesni podaci o burgu Vrbovcu (1267.–1524.), u: T. Tkalčec: Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome: deset sezona arheoloških istraživanja, Gornja Stubica–Zagreb 2010.

R.