Franci

Franci, zapadnogermansko pleme koje se pojavilo u III. st. na Rajni, u V. st. osvojili su Galiju, davši ime i potonjoj Francuskoj. Za prvih vladara Merovinga uspostavili su najmoćniju od svih barbarskih država, nastalih na nekadašnjim područjima Rimskoga Carstva; Karlo Martel, koji je 732. kraj Poitiersa pobijedio Arape, utemeljio je karolinšku dinastiju, koja je pod Pipinom Malim i osobito Karlom Velikim (768–814) obnovila Zapadno Rimsko Carstvo. Do kraja VIII. st. između Baltika i Jadranskoga mora ostali su izvan franačkoga utjecaja samo Sasi, Frizi, Danci i ostali Skandinavci, slavenska kneštva i vojvodstva te područje → Avarskoga kaganata. Hrvati su prvi put došli u dodir s franačkim kraljevstvom u vrijeme Prvoga franačko-avarskog rata (791). Nakon sloma avarske države (oko 800), hrvatska panonska kneževina postala je vazalna kneževina Franačke, podvrgnuta furlanskoj markgrofoviji. Otprilike u tome razdoblju uglavnom je završeno i pokrštavanje panonskih Hrvata, koji su u crkvenome pogledu bili podvrgnuti → Akvilejskomu patrijarhatu. Na područja koja su podvrgnuli pod svoju vlast, među ostalima i Hrvatsko zagorje, Franci su širili kulturne i političke stečevine te započeli uvoditi novu feudalnu upravu, koja se zadržala, u više ili manje nepromijenjenu obliku, sve do sredine XIX. st. (do ukidanja feudalizma). Dolazak Mađara u srednje Podunavlje krajem IX. st. podudario se s početkom slabljenja središnje franačke vlasti, što je dovelo do osamostaljenja mnogih područja koja su bila pod njezinom upravom. Unatoč tome, zadržan je franački pravni sustav, podjela zemlje na grofovije (koje se poslije često izjednačavaju sa županijama) te se nastavila razvijati crkvena organizacija. Ostatci drvene crkve iz IX. st., otkriveni u svetištu → Majke Božje Gorske u Loboru, upućuju na moguće djelovanje franačkih misionara iz sjeverne Italije, vjerojatno → benediktinaca.

K. Filipec i R.