Vincekovo

orezivanje i blagoslov trsja

Vincekovo, spomendan sv. Vinka, koji se slavi 22. I; u hrvatskim pučkim vinogradarskim običajima uz sv. Jurja (23. IV; → Jurjevo), sv. Ivana Krstitelja (24. VI; → Ivanje), sv. Mihovila (29. IX) i sv. Martina (11. XI; → Martinje) jedan od pet zapovjednih vinogradarskih svetaca. Sv. Vinko zaštitnik je Portugala, Lisabona, Valencije, Zaragoze, Vicenze, vinogradara, vinara, trgovaca vinom, proizvođača octa, krojača te brojnih naselja, župa, crkava i kapela. Vincekovo se obično slavi u hrvatskim kontinentalnim krajevima, a sa sv. Vinkom, koji je bio đakon biskupa sv. Valerija te mučenik iz Zaragoze (u vrijeme progona cara Dioklecijana oko 303. bio je podvrgnut surovim mučenjima), povezano je samo imenom. Na području Hrvatskoga zagorja na taj se dan njeguje običaj orezivanja vinograda jer se smatra da tada započinju vinogradarski radovi i novi vegetativni ciklus. U → goricama se okupljaju vlasnici vinograda, pajdaši, prijatelji, kako bi nahranili i napojili trsje, a ceremoniji prisustvuje i svećenik. Gazda, vlasnik vinograda, mora s trsa odrezati tri mladice s tri pupa koje se potom odnose kući i stavljaju u posudu s vodom te se promatra kako se razvijaju. Sorta, mladice koje se najbolje razviju, pretkazuje obilniju berbu. Nakon orezivanja, svećenik vinom škropi, blagoslivlja orezani trs (da trsje ne bu žejno i da bi k letu bilo puno kak i sad), na koji se potom vješaju kobasice, špek ili sušena rebrica, simbolizirajući želju za plodnošću i dobrim urodom. U hrvatskim pučkim vjerovanjima uz blagdan sv. Vinka vezuju se i neke izreke i poslovice: Na dan svetoga Vinka vinogradar ide v gorice po sakomu vremenu, pa i po dežđu i po snegu. // Če Vinka sunce peče, v lagve vino teče. // Da na Vincekovo strehe kapaju, onda ima pune vina. // Ak se na Vincekovo v mlaki vode opere vrabec, najesen bude dosta pijače.

B. Šprem-Lovrić i J. Lukec