prapovijest

lubanja neandertalca, Hušnjakovo; HPM

prapovijest, razdoblje koje prethodi povijesti čovječanstva, a traje od prve pojave čovjeka do doba iz kojega su se u pojedinih etničkih skupina, plemena i naroda sačuvali prvi pisani, historiografski uporabljivi dokumenti. Njezina se periodizacija temelji na vrsti materijala od kojega je čovjek izrađivao oruđe, oružje, nakit i dr. (kamen, bakar, bronca, željezo), a na temelju proučavanja tih predmeta materijalne kulture arheologija oblikuje opću sliku kronološkoga slijeda razvojnih faza. Prvi tragovi naseljenosti na području Hrvatskoga zagorja potječu iz razdoblja → paleolitika. Najstarije kamene izrađevine (glomazni sjekači, ručni klinovi, grebala) otkrivene su u Punikvama kraj Ivanca, a pripadaju acheuléenskom stupnju starijega paleolitika. Hušnjakov brijeg u Krapini i špilja Vindija kraj Donje Voće značajna su nalazišta ostataka neandertalaca iz srednjega paleolitika. Iz razdoblja → neolitika otkriveni su brojni slučajni nalazi kamenoga oruđa i oružja iz područja Krapine, Lepoglave, Višnjice, Trakošćana, Ivanca i dr., a istraživanja na području Budinščine upućuju na moguće postojanje sojeničkoga naselja. Tijekom IV. i III. tisućljeća pr. Kr. razvio se → eneolitik kao rezultat niza promjena, od migracija preko novih društvenih pojava do prve obradbe kovina. Za poznavanje naseljenosti na području Zagorja u eneolitiku osobito su važna naselja lasinjske kulture na području Cerja Tužnoga i Cerja Novoga te nalazi keramike tipa Višnjica retz-gajarske kulture. Taj je tip dobio ime po naselju Višnjici nedaleko od špilje Velike pećine. Ranomu → brončanom dobu pripisuju se nalazi kulture grobnih humaka i licenske keramike otkriveni na nalazištima Lobor – Majka Božja Gorska, Vindija i Velika pećina. Kasno brončano doba obilježila je kultura polja sa žarama (XIII. do VIII. st. pr. Kr.), kojoj pripadaju bogate ostave s oružjem, oruđem i nakitom nađene u Topličici, Podrutama, Kamenoj Gorici i Budinščini. Po njihovoj brojnosti i geografskoj rasprostranjenosti može se zaključiti da je jedno od središta intenzivnije metalurške djelatnosti bio i prostor toga dijela Hrvatske. Istomu razdoblju pripadaju i mnoge visinske utvrde poput Špička, Kuklja u Donjoj Višnjici i Židovskoga grada u Krapinskoj Podgori, koje uz ostave svjedoče o nemirnu vremenu s čestim ratovima. Na nalazištima Lobor (Majka Božja Gorska) i Sveti Križ Brdovečki nađeni su ostatci arhitekture i različitih keramičkih i metalnih predmeta koji pripadaju starijemu → željeznom dobu. Donedavno su nalazi keltskoga novca iz Miljane i Male Gore kraj Radoboja bili rijetki nalazi iz mlađega željeznog doba, no u novije su ih vrijeme umnogome dopunila istraživanja u Loboru, gdje je istražen velik zemljani bedem i pojedine građevine unutar utvrde. Uključivanjem toga prostora u sastav Rimskoga Carstva u I. st. pr. Kr. započinje razdoblje → antike.

LIT.: D. Gorjanović-Kramberger, Paleolitički ostaci čovjeka i njegovih suvremenika iz diluvija u Krapini, Ljetopis JAZU, 1899, 14. • S. Dimitrijević, Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, Opuscula archaeologica, 5(1961). • K. Vinski-Gasparini, Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar 1973. • T. Težak-Gregl, Kultura linearnotrakaste keramike u središnjoj Hrvatskoj: korenarska kultura, Zagreb 1993. • K. Filipec, Arheološko-povijesni vodič po svetištu Majke Božje Gorske u Loboru, Zagreb 2008.

K. Filipec i R.