novine, časopisi i ostala glasila

Hrvatski Zagorac, Zagreb, 1906.

Stubičke novosti, Donja Stubica, 1933.

Zagorski tjednik, Krapina, 1992.

novine, časopisi i ostala glasila. Od početka XX. st. mnogobrojna se periodička glasila bave tematikom Hrvatskoga zagorja. Osim žanrovske različitosti (novine, časopisi, kalendari, bilteni itd.), ta se glasila razlikuju i u broju i opsegu priloga, stilu pisanja, učestalosti izlaženja i grafičkoj opremi. Tematski pokrivaju širok raspon, od informativno-političkoga praćenja događaja preko književnih radova do ozbiljne znanstvene, ponajprije povijesne i povijesnoumjetničke obradbe zagorskih tema. Razlikuju se i s obzirom na obrađivano zemljopisno područje: neka glasila obrađuju Hrvatsko zagorje u cijelosti, druga pojedine dijelove Zagorja, primjerice Krapinsko-zagorsku županiju, a treća samo manje prostorne cjeline, primjerice današnje ili nekadašnje općine. Neka od glasila obrađuju i područje šire od Zagorja, primjerice varaždinski kraj, kajkavsko govorno područje ili sjeverozapadnu Hrvatsku. Neka su glasila izlazila kratkotrajno, dok su se druga održala u duljem vremenskom rasponu pa su samim time znatnije i pridonijela poznavanju zagorske tematike. Većina ih je izlazila u nekom od zagorskih mjesta, no nemali ih je broj izlazio i izvan zagorskoga područja, najčešće u Zagrebu ili Varaždinu.

Prvi časopis koji je izlazio na zagorskome području bio je zdravstveno-popularni polumjesečnik → Knajpovac. Tiskan je u Krapini 1903–04, a pokrenuo ga je i uređivao Janko Okić-Jereb, upravitelj → Kneippova lječilišta. Osim članaka o samom lječilištu, donosio je i različite zdravstvene savjete te povremeno i vijesti iz Krapine i okolice. Izdavanje je obustavljeno zbog optužbi za nadriliječništvo. Tradicija zagorskih informativno-političkih novina započeta je polumjesečnikom → Hrvatski Zagorac, koji je kao »list za pouku hrvatskom Zagorcu« 1905. počeo izdavati → Stjepan Ortner u Zagrebu. Izlazio je s prekidima (1905–23) u Zagrebu, povremeno i u Krapini, pod uredništvom S. Ortnera, Marka Novosela, Ljudevita Sormana, a kratko i Josipa Frajzmana. Od 1934. do 1935. izlazio je s izmijenjenim nazivom, Zagorski list, i podnaslovom »tjednik za prosvjetni i gospodarski napredak Hrvatskog zagorja, te širenje društvenosti među Zagorcima u Zagrebu«. U te dvije godine kao vlasnici i urednici izmjenjivali su se M. Huber, Vjekoslav Mutak i Antun Jedvaj. Od 1936. A. Jedvaj zadržao je uredništvo, a listu vratio prvotni naziv Hrvatski Zagorac. Kao »tjednik za prosvjetu, gospodarstvo i politiku« i dalje je izlazio u Zagrebu, sve do 1940. Istodobno je, s gotovo identičnim ciljem i svrhom povezivanja i međusobnoga pomaganja svih Zagoraca, 1938–41. u Zagrebu izlazio i konkurentski »tjednik za gospodarstvo, prosvjetu i zdravstvo« → Hrvatsko zagorje, glasilo → Društva hrvatskih Zagoraca koje su uređivali M. Tepeš i M. Huber. Između M. Tepeša i A. Jedvaja vodila se žestoka polemika oko financiranja lista i prevlasti na ionako premalenu tržištu. List je prestao izlaziti 1941, kad su ustaške vlasti raspustile Društvo hrvatskih Zagoraca, izdavača i vlasnika lista. Za unapređenje zadrugarstva, narodnoga gospodarstva i prosvjetu sela u međuraću zalagale su se → Zagorske seljačke novine, koje su kratko tijekom 1933. izlazile u Zagrebu pod uredništvom M. Hubera. I u Ivancu je u predratno vrijeme pokrenut list za prosvjetna, gospodarska i politička pitanja seljaka Seljačka sloga, no izišla su samo dva broja 1939. koja je uredio Marijan Jurmić. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata glasilo antifašističkoga pokreta bio je mjesečnik → Glas Hrvatskoga zagorja, list Odbora narodno-oslobodilačke fronte Hrvatskog zagorja, koji je 1942–44. ilegalno tiskala Zagorska tehnika na različitim lokacijama (u Požarkovcu, Krapini, Zagrebu i Zaboku). Tematski se oslanjao na antifašističku i ratnu promidžbu, a uređivali su ga F. Tuđman, Vlado Stopar te kratko Branko Lev. Raspačavan je mrežom kurira, u vrlo teškim uvjetima, pod pokroviteljstvom CK KPH iz Zagreba. Kao politički agitator, mobilizator i organizator NOB-a u Zagorju, list je bio rado čitan u narodu. Nakon neuspješnoga pokušaja nastavljanja lista 1944. glasilom NOB-a Naš put, kojega je izišao samo jedan broj, i višegodišnjega prekida 1945–52, Glas Hrvatskoga zagorja, kao radničko glasilo koje se zalagalo za promicanje socijalističkih ideala, kontinuirano su izdavali 1953–63. kotarski odbori SSRN Klanjec, Pregrada, Krapina, Zlatar, Stubica i Ivanec, a uređivali su ga V. Stopar, Đuro Plemenčić, Stanko Strašek i Drago Vlahović. Nedostatak relevantnih informacija o krapinskome kotaru u zagrebačkim izdanjima dnevnih novina s jedne te slaba čujnost Radija Hrvatsko zagorje Krapina u mnogim dijelovima Hrvatskoga zagorja s druge strane potaknuli su izdavanje → Krapinskoga vjesnika, regionalnoga lista koji je izlazio u Krapini kao polumjesečnik, odnosno mjesečnik, 1978–89; glavni urednici bili su Nikša Bunčić, Vinko Rihtar, V. Crnek i D. Kozina. Pod istim nazivom, kao regionalno informativno-političko glasilo, izlazio je 2004–09. i mjesečnik Krapinski vjesnik, u izdanju Grada Krapine, a 2009–10. u nakladi Radija Hrvatsko zagorje Krapina. Uređivali su ga Miroslav Ivić, Žarko Tušek i Zvonko Franc. Nastavlja se kao → Glas Zagorja, »regionalni informativni magazin«, koji od 2011. izdaje istoimena tvrtka iz Krapine i uređuje Zvonko Franc do 2013, kada uređivanje preuzima Tanja Gregurović. Najčitaniji tjednik u zagorskoj regiji, → Zagorski list, » nezavisni regionalni tjednik«, izlazi u Zaboku od 2003. pod uredništvom Zorana Žukine, Snježane Flegar, Ljiljane Pavline, D. Lončara, Tihomira Borovčaka, Maje Šimunić i od 2025. Ivana Kovačića. Objavljuje aktualnosti, pregled događanja u županiji, sportske vijesti, informacije o potražnji i ponudi radnih mjesta te nekretninama. Vijesti sa zagorskoga područja, osobito njegova dijela bližega Varaždinu (Ivanec, Lepoglava, Novi Marof, Varaždinske Toplice) od prvih brojeva sustavno donosi i informativni tjednik → Varaždinske vijesti, popularno zvani Varaždinac, koji izlazi kontinuirano od 1945. Na početku izlaženja bio je biltenskoga karaktera s kratkim vijestima o aktualnoj političkoj situaciji, vijestima iz tvornica i različitih društvenih organizacija, gradskim vijestima te vijestima iz Zagorja i Međimurja koje su kasnije prerasle u rubriku Vijesti iz našega kraja. Kad je 1968. osudio agresiju Sovjetskoga Saveza na Čehoslovačku, list je nakratko zabranjen, a u doba Hrvatskoga proljeća uredništvo lista bilo je proglašeno nacionalističkim. Danas list ima karakter regionalnoga obiteljskog tjednika. Vijesti sa zagorskoga područja donosilo je i lokalno izdanje nacionalnoga dnevnika Večernjega lista za Krapinsko-zagorsku županiju, a nakon njegova ukidanja 2015, članovi uredništva pokrenuli su iste godine → Zagorje International, prve zagorske besplatne digitalne novine koje izlaze svakodnevno na mrežnome portalu, a dvaput tjedno kao zaseban broj šalju se na zahtjev putem elektroničke pošte. Donose vijesti različite tematike, pretežito političke, gospodarske, komunalne i kulturne, ali samo s područja Krapinsko-zagorske županije.

Ozbiljnije zagorske kulturne i književne teme zastupljene su u časopisima koji se na području Hrvatskoga zagorja javljaju sredinom XX. st., a usmjereni su ponajprije na očuvanje kajkavske baštine, kulture i jezika. U njima svoje radove objavljuje velik broj zagorskih književnika, umjetnika, znanstvenika i publicista. Jedini međuratni časopis, međunarodni mjesečnik za umjetničku fotografiju, Galerija, izlazio je 1933–34. u Ivancu. Izišlo je samo šest brojeva, izdavao ga je vlasnik O. Hrazdira, a uređivao Pavle Špiler. Uz reprodukcije iz svih krajeva svijeta, donosio je i stručne tekstove o problemima umjetničke fotografije. Najznačajniji i najdugovječniji medij za afirmaciju i očuvanje kajkavskoga identiteta jest → Kaj, časopis za književnost, umjetnost i kulturu, nastao inicijativom kajkavskih pjesnika, koji je kao mjesečnik 1968. pokrenuo S. Draganić, a izdavalo → Kajkavsko spravišče sa sjedištem u Zagrebu. Njegovo pokretanje poklapa se s razdobljem reafirmacije kajkavske književnosti potkraj 1960-ih, tzv. pokreta suvremenoga (recitalnoga) kajkavskog pjesništva. Jedini je znanstveno indeksiran i kategoriziran časopis koji se bavi zagorskom tematikom. Neposredno prije i u doba Hrvatskoga proljeća izlazilo je 1969–71. u Krapini → Hrvatsko zagorje, časopis za kulturno-prosvjetna i društvena pitanja, kojemu je glavni urednik bio A. Kozina. Orijentiran samo na zagorsko područje južno od Ivanščice, časopis je donosio članke o povijesti te regije te o aktualnostima u širokom rasponu od kulture do sporta, a dio prostora bio je posvećen i recentnome književnom stvaralaštvu, uglavnom zagorskih autora. Prestao je izlaziti 1971. nakon gušenja Hrvatskoga proljeća. Časopis istoga naziva pokrenut je nakon društveno-političkih promjena 1990-ih. Od 1995. izdaje ga → Kajkaviana iz Donje Stubice. Zbog financijskih teškoća umjesto kvartalno, kako je prvotno zamišljeno, časopis uglavnom izlazi u polugodišnjim dvobrojima. Glavni urednici tijekom godina bili su I. Fizir, B. Brezinščak Bagola i I. Cesarec, V. Horvatić-Gmaz i od 2021. Daria Mikulec. Većina brojeva ima središnju temu, najčešće je to neka od postojećih upravnih jedinica, ali isključivo s područja Krapinsko-zagorske županije. Zagorski autori te zagorske kulturne, društvene i gospodarske teme uvelike su zastupljeni i u → Gazophylaciumu, časopisu koji je 1993. kao polugodišnjak počela izdavati udruga → Pinta iz Zagreba radi očuvanja kulturnoga blaga Hrvatskoga zagorja i širega kajkavskog područja. Urednici toga časopisa za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku, koji je donosio esejističke, znanstvene i kritičke radove, ali i književne sastavke na kajkavskome, bili su K. Novosel, Ž. Bajza, M. Korade i A. Jembrih. Prilozi iz povijesti, gospodarstva i kulture te novosti i aktualnosti s područja nekadašnje općine Ivanec objavljivani su u → Ivanečkome kalendaru, koji je izlazio neredovito 1974–94 (ne izlazi 1982–85. i 1987–93) i kojemu je glavni urednik cijelo vrijeme izlaženja bio njegov začetnik E. Kušen. Tradiciju središnjega glasila ivanečkoga kraja nastavila je → Ivanečka škrinjica, časopis posvećen povijesti, etnologiji, povijesti umjetnosti i kolekcionarstvu, koji od 2005. jednom godišnje izdaje Ivanečki klub kolekcionara, a glavni je urednik Siniša Krznar. Dostupno je i mrežno izdanje. Kao jedinstveni stručno-znanstveni časopis na zagorskome području posebno se ističu → Anali Galerije Antuna Augustinčića, koje izdaje istoimena galerija u Klanjcu. Pokrenuti 1981. kao muzejsko glasilo, od 1993, kada je Galerija ušla u sastav Muzeja Hrvatskoga zagorja sa sjedištem u Gornjoj Stubici, Anali su se postupno odmicali od lokalne tematike te se s vremenom profilirali u rijedak primjer znanstvenoga časopisa na nacionalnoj razini koji se bavi ponajprije skulpturom.

Tradicija zagorskih kulturno-informativnih godišnjaka započeta je Zagorskim kalendarom, koji je počeo izlaziti u Zagrebu 1946, a nastavio se kao Zagorski kolendar (1957–70), odnosno → Zagorski godišnjak (1970–78). Časopis je cijelo vrijeme izlaženja izdavalo Kulturno-prosvjetno društvo hrvatskih Zagoraca »Matija Gubec« iz Zagreba. God. 1970-ih po kvaliteti prelazi uobičajene granice edicija takvih vrsta i poprima značenje almanaha Hrvatskoga zagorja, a glavni urednik postaje I. Ladika. I pojedini zagorski ogranci Matice hrvatske izdaju periodičke publikacije, godišnjake odnosno kalendare koji su, temama i sadržajem, usmjereni na uže zemljopisno područje, a neiscrpno su vrelo podataka i izvorne građe za određeni dio Hrvatskoga zagorja. Ogranak Matice hrvatske Zaprešić izdavao je → Zaprešićki godišnjak (1991–2008), koji je temama obuhvaćao grad Zaprešić te općine Bistru, Brdovec, Dubravicu, Luku, Mariju Goricu i Pušću, te → Brdovečki zbornik (2002–11), temama ograničen samo na općinu Brdovec, doduše s većinom priloga preuzetih iz Zaprešićkoga godišnjaka. Urednik oba godišnjaka bio je S. Laljak. Ogranak Matice hrvatske Zabok pokrenuo je 2013. Godišnjak grada Zaboka s ciljem obogaćivanja spoznaja o zavičajnoj prošlosti. Osim povijesnih, obrađuje i suvremene teme, uz prikaz kronike događanja kroz godinu. Glavna je urednica Gordana Dugorepac. I u ponekim godišnjacima drugih matičinih sjevernohrvatskih ogranaka zastupljene su zagorske književne, kulturne i društvene teme te zagorski autori. Primjeri takvih glasila su Hrvatski kajkavski kolendar, godišnjak koji od 1992. izdaje ogranak iz Čakovca, a uređivali su ga Zvonimir Bartolić, Ivan Pranjić i Stjepan Hranjec, te Hrvatski sjever, časopis za književnost, kulturu i znanost, u objavljivanju kojega su sudjelovali i Matičini ogranci u Novome Marofu i Varaždinskim Toplicama, zajedno s ograncima iz Čakovca, Koprivnice, Varaždina i Đurđevca. Izlazio je 1996–2009. tromjesečno u Čakovcu, pod uredništvom Z. Bartolića.

Lokalna glasila u Hrvatskome zagorju također obiluju raznolikim sadržajem, tematski se oslanjaju na aktualne lokalne teme i probleme, najčešće političke i komunalne, ali nude i stručne te ležernije sadržaje poput športa, zdravlja, ljepote i humora. Takva glasila u novije su vrijeme dostupna i u mrežnome izdanju, a tiskani su primjerci u pravilu besplatni, ali nisu ni bez preteča s početka XX. st. Glasilo hrvatskih radikala, Hrvatska Hrvatom, izlazilo je u Zlataru i Zagrebu 1907–09, prvo kao dnevnik, a poslije kao tjednik i polumjesečnik. Kao odgovor na marksističke ideje glavnoga urednika, Mirka pl. Pisačića, koje su bile sve primjetnije u listu, u Zlataru je 1907. pokrenuto suparničko koalicijsko glasilo Zlatarski tjednik, koji su uređivali August Sviben i Josip Gado, ali je izlazio samo godinu dana. Oba su lista blatila svoje suparnike, međusobno se optužujući za mađaronstvo. Osim političkih vijesti, donosili su i vijesti iz društvenoga života Zlatara. U Krapini je 1909. izišao jedan dvobroj Zagorskih novina, tjednika za prosvjetu Hrvatskoga zagorja koji je uredio Zdravko Lenac. Lokalna glasila brojnija su bila nakon Drugoga svjetskog rata. God. 1964. općinski Socijalistički savez pokrenuo je u Zlatar Bistrici informativni list Naša komuna, službene općinske novine u kojima je bila zastupljena samo unutarnja politika. Prva urednica lista bila je Bosiljka Brlečić, a kasnije su ga uređivali Marijan Čorić, I. Pepelko te Mirko Sviben. List je kratko izlazio kao dodatak Vjesniku na četiri stranice, 1989. samostalno, a 1990–93. pod nazivom Naš list. Novoosnovana općina Zlatar Bistrica 1995–98. izdavala je svoje glasilo, Glasnik općine Zlatar Bistrica, koje su uređivali Vlado Hajnić i Zvonimir Vuković. List općine (komune) Krapina → Naših 15 dana, izlazio je kao polumjesečnik 1965–66, donoseći informacije o zbivanjima u krapinskoj općini te niz napisa iz kulture, športa, poljoprivrede i prosvjete, a uređivali su ga F. Kiseljak i M. Oslić. Raznolike teme iz društveno-političkoga života, kulture i športa te mjesne vijesti nudila su informativna glasila općine Donja Stubica, Delegat (1977–90), koji su uređivali novinari Radija Stubice, te općine Zabok, Delegatski list (1977–83) i omladinski mjesečnik Odraz (1988–89). Krapinski Zagorski tjednik, privatni list koji je u suradnji s Radijem Kaj pokrenut 1992. u jeku Domovinskoga rata, s ciljem informiranja zagorskih branitelja na ratištu o zbivanjima u zavičaju, uz aktualne vijesti iz svijeta, donosio je i domaće zanimljivosti. Urednik je bio Drago Gradečak, a list je ugašen 1995. U Oroslavju su izlazila glasila za gospodarska, politička, kulturna i sportska događanja Zagorski dom (1992–93) i njegov nastavljač Oroslavski dom (1993–96), a u izdanju Udruge Baltazar od 1995. jednom do dvaput godišnje donjostubičko glasilo → Stubički glasnik, te 2004–20. dva do tri puta godišnje oroslavsko glasilo → Oro list. Glavni je urednik obaju glasila i njihov pokretač bio D. Lončar. U Zaboku je 1993–96. izlazio gospodarski mjesečnik Pro-Gro Hrvatsko zagorje, koji je trebao poboljšati komunikaciju među poduzetnicima, te kratko 1991. Zagorski obzor, koji su uređivali Ante Gugo i Zlatko Sinković. Pod uredništvom N. Brezinščak u Krapini su izlazili Krapinsko zrcalo (1997–98), koje je objavljivalo književne, kulturne i povijesne teme, ali i zanimljivosti o kulturnim događanjima iz Krapine i okolice, te 2002. Zagorski pinklec, glasilo za kulturu, turizam, šport i promidžbu. Centar za poduzetništvo Krapinsko-zagorske županije počeo je 1999. izdavati Zagorski gospodarski pregled, gospodarsko-informativni tromjesečnik, namijenjen samo pretplatnicima: institucijama i gospodarstvenicima . Rijedak primjer glasila s užom lokalnom tematikom te duljim kontinuitetom izlaženja i postojanom koncepcijom jest → Gupčeva lipa, koja je izlazila u Gornjoj Stubici 1998–2009. pod uredništvom Darka Ciglenečkoga i Vesne Jakopović. Magazin općine Marija Bistrica, Bistrički ublouček, od prosinca 2013. izlazi četiri puta godišnje, uređuje ga Marinko Micak, a osim općinskih aktualnosti, donosi obavijesti iz župe i svetišta te vijesti iz kulture i športa. Simboličnim nazivom ublouček (prozor) sugerira otvorenost prema drugima, ali i pogled prema »unutra«, u svrhu boljitka i napretka bistričkoga kraja. Na istome je tragu i mjesečnik Radobojski list, glasilo općine Radoboj, koji su 2008–10. uređivali Luka Čuljak i Vinko Rihtar, pod čijim je uredništvom 2010. list proširen i na općinu Jesenje te mijenja naziv u Radobojsko-jesejanski list i izlazi do 2018. Službene novine Općine Zaprešić izlazile su mjesečno tijekom 1964. pod uredništvom Josipa Cvrtnjaka, a 1964 –72. kao Službene novine Općine Zaprešić i Klanjec; uz Cvrtnjaka, uređivao ih je Ivan Kramarić. Kao mjesečnik 1974–76. izlazilo je i glasilo SSRNH Mjesne zajednice Zaprešić Zaprešićki list, urednik kojega je bio Anđelko Končurat. God. 1991. izišla su samo tri broja Potepuha zaprešićkoga, koja je uredio Josip Ključarić. Društveni, gospodarski, politički i sportski razvoj zaprešićkoga kraja od 1994. prate mjesečne lokalne novine Prigorski kaj, osnivači i vlasnici kojega su Zlatko Šoštarić i Dražen Muftić. Zaprešićki špigl je 1998–2020. promicao urbanu kulturu, šport i gospodarstvo, a zbog svoje vizualne i sadržajne kvalitete prepoznat je i izvan Zaprešića. Općina Bedekovčina od 2006. izdaje Bedekovčanski glasnik, a grad Zabok 2007–21. Zabočki list. Općina Bednja izdavala je 2005–13. Bednjanski list, a grad Ivanec od 2008. izdaje Ivanečke novine. Oba mjesečnika prate društveni, gospodarski i športski razvoj svojega kraja, a uređuje ih Ljiljana Risek. Tromjesečnik Lepoglavski gradski list, koji također izlazi od 2008, donosi vijesti iz gradske politike, gospodarstva, kulture i športa. Uz današnjega urednika Igora Čolakovića, uređivali su ga Nevenka Borovec Kihas, Ljiljana Risek, Dražen Hočuršćak, Katarina Dubovečak i Tomislav Car.

Zagorje ima i dugu tradiciju humoristično-satiričnih listova koji su, uz puno šaljiva teksta, upotpunjeni i raznim karikaturama te na satiričan način prikazuju zagorske narodne običaje i osvrću se na važnije događaje u protekloj godini. U pravilu izlaze jednom godišnje u pokladno (fašničko) vrijeme. Najstariji od njih je → Zvonec, pokrenut u Krapini 1906. Iako neredovito, u kontinuitetu je izlazio do Drugoga svjetskog rata. Nakon dulje stanke 1969. ponovno izdavanje inicirao je D. Kozina, koji je postao i njegovim glavnim urednikom. U Zvoncu se na humorističan način obrađuju aktualne političke, gospodarske i ostale teme iz javnoga života širega krapinskog područja te objavljuju i mnogobrojne anegdote tzv. običnih ljudi. U mnoštvu likovnih priloga prevladavaju karikature, fotomontaže i sl. Tradiciju fašničkih glasila nastavio je Zagorski potepuh, koji je izlazio u Donjoj Stubici od 1996, a koji se 2002. nastavlja kao → Potepuh, kojemu je glavni urednik D. Lončar. Mlađi su fašnički listovi Zgubidan u Zaprešiću, Zabočki pehalec u Zaboku, Tračalec u Krapinskim Toplicama, Lažljivec u Maturovcu i Komarec u Svetome Križu Začretju.

Prvi list s religijskom tematikom na području Hrvatskoga zagorja bio je Glas sa Vinagore, vjesnik župe i svetišta Majke Božje Vinagorske koji je izlazio 1932–45. kao tromjesečnik, odnosno mjesečnik. God. 1934. promijenio je naziv u Glas Vinagore, a 1935. u → Glasnik Majke Božje Vinagorske. Uređivao ga je Ivan Vukina. Drugi svjetski rat i poslijeratno doba obilježeni su stagnacijom u izlaženju župnih listova, koji ponovno oživljavaju 1990-ih i izlaze povremeno, uglavnom uz prigodne blagdane. Najpoznatije je glasilo svetišta Majke Božje Bistričke → Milosti puna (1995–2015), koje je uređivala Danica Ozimec. Osim religijskih tema, župni listovi donose vijesti o događajima u župi i o vjerskome životu, a uređuju ih župnici u suradnji sa župljanima.

Pojedine veće zagorske tvornice izdavale su vlastita glasila, u kojima su objavljivane informacije vezane za tvornicu, radnike, upravljanje, proizvodnju, ali i uz samo mjesto izlaženja. Zagorski tekstilni vjesnik, zajednički list tvornica tekstila u Varaždinu (Varteks), Krapini (KTI), Zaboku (ZIVT) i Oroslavju (Oroteks) izlazio je kao mjesečnik 1947–51, a uređivao ga je Josip Gazdić. Straža danas, list tvornice stakla Straža u Humu na Sutli izlazio je kao mjesečnik 1954–56. pod uredništvom Antuna Drobne i Karla Cesara, te 1965–67. pod uredništvom Bratislava Lebarića, Zvonimira Storjaka i Stanka Strašeka. Bilten Krapinske tekstilne industrije izlazio je 1957–67. jednom mjesečno, 1967–75. s promijenjenim nazivom KTI, a pod nazivom Krateks, kao prilog Krapinskome vjesniku, 1975–89. dvaput mjesečno. Kao informativni list povremeno je sadržavao i priloge iz drugih krapinskih tvornica (Jedinstvo, Kotka, Graditelj i dr.), a uređivali su ga Milan Požgaj, Zvonko Antonović i pred kraj izlaženja Ana Gregurović. Tvornički list Jugokeramika izlazio je pod uredništvom Vilima Švogera i Drage Vlahovića kao mjesečnik 1961–69, IGM vjesnik, list radnoga kolektiva industrije građevnoga materijala Lepoglava, kao mjesečnik 1964–65. pod uredništvom Stjepana Andreića, a Bilten Oroslavske tekstilne industrije 1958–60. uređivali su Mihovil Vrbanac i 1966. Rudolf Podgajski. Vjesnik tvornice Zagorka izlazio je u Bedekovčini 1960–61. kao mjesečnik.

I mnogobrojne zagorske osnovne i srednje škole još od 1950-ih izdaju svoja glasila koja tematski obuhvaćaju sadržaje namijenjene ponajprije djeci i mladima, koji i sami stvaraju svoje listove te u njima objavljuju intervjue, priloge o kulturi, glazbi, zatim svoje literarne i likovne radove, fotografije te kratke vijesti vezane uz školu i obrazovanje. Pregradski Zagorček iz 1956. najstariji je zagorski školski časopis, a slijedili su donjostubički Dječji list, također 1956, te Kumrovečki osnovac i zlatarske Iskrice iz 1957. Najpoznatiji krapinski omladinski gimnazijski časopis Krijes, koji je s prekidima izlazio od 1957, promijenio je 1993. naziv u Pet plus, a od 2011/12. izlazi i u obliku e-novina.

Osim specijaliziranih biltena, poput Biltena kajkavske popevke Krapina, koji je pod uredništvom D. Britvića izlazio 1966–69. i pratio događaje na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini, u Zagorju su izlazili i službeni općinski, odnosno kotarski bilteni, sredinom XX. st. većinom predizborni. Danas se pravilnici i akti vezani uz zagorske općine te institucije i tvrtke s područja Hrvatskoga zagorja objavljuju u službenim županijskim glasilima: Službenome glasniku Krapinsko-zagorske županije (od 1993), Službenome vjesniku Varaždinske županije (od 1993) i Glasniku Zagrebačke županije (od 1996).

Za Hrvatsko zagorje periodički tisak ima važnu ulogu, ne samo u širenju objektivnih informacijskih sadržaja, zabavi i obrazovanju nego i u promidžbi kajkavštine te očuvanju posebnosti kulturnoga naslijeđa.

LIT.: A. Lj. Lisac, Periodička štampa Hrvatskog zagorja i Prigorja, Hrvatsko zagorje, 2(1970) 1–3. • A. Kozina, Stoljeće tiskarstva u Krapini (katalog izložbe), Krapina 1986. • M. Krpan Smiljanec, Časopisi osnovnih škola Krapinsko-zagorske županije, Život i škola, 55(2009) 22.

I. Klobučar Srbić